Hrvatska je zrela za veliko pospremanje
Piše: Josip Miljak, 28. prosinca 2009.
Predsjednički izbori su pokazali potpunu nezainteresiranost birača, unatoč skupoj i dugačkoj kampanji, odaziv je bio minimalnih 44%. Za slab odaziv nisu krivi birači nego kandidati. Dok je ekstremna ljevica po običaju složna i disciplinirana, ona uvijek s lakoćom mobilizira svoj, prema Hrvatskoj, neprijateljski raspoložen birački korpus, „desnica“ je opet nastupila razmrvljena.
Ovdje napominjem da prava desnica nije imala ni jednoga kandidata, pod desnicom smatram kandidate i birače koji nisu neprijateljski raspoloženi prema državi čijega predsjednika biraju, nego ih se može smatrati tek umjerenim domoljubima koji ne prepoznaju težinu situacije u kojoj se nalazi hrvatski narod i redovito na izborima za predsjednika nastupaju razjedinjeni .
Prava katolička i hrvatska desnica je ostala među onih 56% koji nisu izašli na izbore. Tako kandidat ekstremne ljevice Ivo Josipović, koji je dobio 12% od ukupnoga broja glasača, koliko je nekada brojila jedna manjina u Hrvatskoj, zbog maloga odaziva ima skoro 33% glasova, i s ultra-ekstremnim ljevičarskim glasačima Vesne Pusić i glasačima istarskoga Boška Buhe, gotovo pobjeđuje u drugom krugu. Hrvatska kao 90% katolička zemlja, plus još 8% drugih vjeroispovijesti s tek dva posto ateista, bira za predsjednika upravo ateista.
Pozivam crkvu da se više nikada ne miješa u izbore, jer ju po tomu pitanju izgleda nitko ne sluša. To nam pokazuje da je najvažnija „kvaliteta“ koja se traži od predsjednika države, spremnost na izdaju vlastitoga naroda, što je kandidat SDP-a već dokazao pišući optužnicu protiv vlastite države i naroda.
Drugi kandidat koji je prošao u drugi krug, dolazi također iz SDP-a, koji je napustio neposredno nakon kandidature za predsjednika, nema nikakve šanse protiv ipak neprijateljskijeg, svoga dojučerašnjeg stranačkoga kolege. Bandićevo pozivanje na djelomično baštinjenje nauka Oca Domovine dr. Ante Starčevića, nas ne može zavarati. Stračevićanstvo se baštini načinom života i rada a ne ispraznim floskulama, a pogotovo ne djelomično. Stoga držimo da je stvarno došlo vrijeme da Hrvatska izabere što je moguće gorega predsjednika, jer je to izgleda jedini put da se pravi Hrvati ujedine i mobiliziraju.
Kandidat koji lavira između komunizma i starčevićanstva samo bi odgodio agoniju koju proživljavaju Hrvati. Ali ako se još jednom želi birati manje zlo, Josipović je zlo na kvadrat i još jedan haaški kandidat kao i Mesić. Dolazi vrijeme za neke druge metode borbe, a to je svepravaško zajedništvo.
U Zagrebu, 28. Prosinca 2009. Josip Miljak
