HČSP podnijela Prijedlog Ustavnom sudu
Zagreb, 29. prosinca 2010
USTAVNI SUD
REPUBLIKE HRVATSKE
Varšavska 3
10000 ZAGREB
Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 49/2002.–pročišćeni tekst) podnosimo
P R I J E D L O G
za pokretanje postupka za Ocjenu suglasnosti članaka 45, st. 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 76/10) – fiksna kvota od tri zastupnika u hrvatskome Saboru za birače, državljane Republike Hrvatske, koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (XI. izborna jedinica) i Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor u cjelini, te posebno odredaba članaka 8. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (od 15.12.2010.) i to s odredbama članaka 1, 5 i 45, st.1. Ustava Republike Hrvatske s Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim ugovorima koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi te čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona i to članaka 21. Međunarodne konvencije o ljudskim pravima (Povelja Ujedinjenih naroda) i članaka 3 st. 1. Europske konverzije od ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina (ZP EMRK).
I. Podnositelj prijedloga ističe da su za ocjenu suglasnosti članaka 45, st. 2. Ustava Republike Hrvatske i spomenutih odredba Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor s Ustavom Republike Hrvatske, mjerodavne ne samo odredbe Ustava Republike Hrvatske već i međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike i objavljeni, a koji su na snazi te čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Riječ je o Međunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima (Povelja Ujedinjenih naroda) i Europskoj konverziji o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina (ZP EMRK) a što proizlazi iz članaka 140. i 141. Ustava Republike Hrvatske.
Prema članaku 5. Ustava Republike Hrvatske svi su pred zakonom jednaki, nema povlaštenih a prava i slobode se mogu ograničiti samo da bi se zaštitila prava i slobode drugih ljudi. Prema članaku 45. st. 1. hrvatski državljani s navršenih 18 godina (birači) imaju opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor.
Prema članaku 21. Međunarodne konvencije o ljudskim pravima (Povelja Ujedinjenih naroda) svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika a ta volja se mora izražavati na povremenim i poštenim izborima, koji se provode uz opće i jednako pravo glasa.
Članak 3. st 1. Europske konverzije od ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina (ZP EMRK) garantira pravo na slobodne izbore i zabranjuje diskriminaciju i podjelu birača na skupine s ograničenim pravom glasa odnosno nejednakoj težini glasa.
II. Podnositelj prijedloga ukazuje da se odredbom članka 45. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 76 od 18.06.2010.) kojim se određuje da će hrvatski državljani bez prebivališta u Republici Hrvatskoj (izborna jedinica XI.) na izborima zastupnika u Hrvatski sabor ubuduće birati fiksno tri zastupnika u Saboru, bez obzira na to koliko je birača s pravom glasa u toj izbornoj jedinici i koliko ih se odazove na izbore, krše načela jednakog prava i jednake težine glasa.
Nesporno bi trebalo biti da svaka od 10 izbornih jedinica na koje je podijeljen teritorij Republike Hrvatske a u kojima ima između 335.091 (IV. izborna jedinica s najmanjim brojem birača) i 428.590 (IX. izborna jedinica sa najvišim brojem birača) (stanje od 25. studenoga 2007. u nedostatku aktualnijih službenih podataka) prema članka 35. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor bira po 14 zastupnika. U eklatantnoj pojavi odstupanja u broju birača po pojedinim izbornin jedinicama Ustavni sud Republike Hrvatske primijetio je nejednaku težina biračkog glasa (U-X / 6472 / 2010) te je 8.12.2010. Hrvatskom saboru ukazao na neodložnu potrebu izmjena odnosno dopuna zakona jer bi u protivnom izbori mogli biti proglašeni nezakoniti i nevažeći.
Budući da po mišljenu Ustavnog suda sama pojava odstupanja za više od 5% u broju birača po pojedinim izbornin jedinicama (I. – X. izborna jedinica) koje imaju između 335.091 i 428.590 registriranih birača i svaka od njih bira 14 zastupnika u Sabor, predstavlja nejednaku težinu biračkog glasa radi čega bi izbori mogli biti proglašeni nezakoniti i nevažeci, podnositelj prijedloga uzakuje na znatno eklatantniju nejednaku težinu biračkog glasa uvođenjem fiksne kvote od samo 3 zastupnika za 404.950 birača XI. izborne jedinice (stanje od 25. studenoga 2007. u nedostatku aktualnijih službenih podataka).
Podnositelj prijedloga ukazuje da je Ustavani sud Repuklike Hrvatske već 10. prosinca 1999. pravomoćno presudio da, prema ustavnim odredbama, opće i jednako biračko pravo znači i da jednaki, odnosno priblično isti broj birača, bira isti broj zastupnika. Kada je regulirano da između 335.091 i 428.590 registriranih birača izbornih jedinica I. – X. biraju u svakoj izbornoj jedinici po 14 zastupnika po mišljenju podnositelja prijedloga ne može biti govora o općem i jednakom biračkom pravu da 404.950 registriranih birača XI. izborne jedinice biraju samo 3 zastupnika.
Podnositelj prijedloga ukazuje da se nejednaka težina biračkog glasa odnosno eklatantna diskriminacjija birača posebne XI. izborne jedinice (državljani Republike Hrvatske, koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj) uočava ne samo u odnosu na izborne jedinice I. – X., već i usporedbom s drugom posebnom izbornom jedinicom, naime XII. izborna jedinica (nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj). Dok je Hrvatski sabor 15. prosinca 2010. izmijenio Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i uskladio ga s promjenama Ustava i Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz lipnja 2010. i u članku 8. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor za 404.959 registriranih birača XI. izborne jedinice propisao fiksnu kvotu od samo 3 zastupnika, istovremeno je Hrvatski sabor propisao (članak 16., st.2, 40.a) da se 190.510 registriranih birača srpske nacionalne manjine XII. izborne jedinice (stanje od 25. studenoga 2007. u nedostatku aktualnijih službenih podataka) jamči najmanje tri zastupnička mjesta, dok je za nacinalne manjine koje čine manje od 1,5% sveukupnog stanovništva Republike Hrvatske propisano (članak 2.) da pored općeg biračkog prava imaju i posebno (dodatno / duplo) biračko pravo u izborima zastupnika za Sabor.
Nesporno bi trebalo biti da je na parlamentarnim izborima 2007. mandat “općeg zastupnika” u izbornin jedinicama I. – uključujući XI. prosječno stajao 17.067 glasova. Polazeći od prilično istog odaziva birača na nadolazećim parlamentarnin izborima 2011./2012. spomenuti potrebni broj glasova za mandat jednog zastupnika iznostiti će u izbornin jedinicama I. – uključujući X. prilično isti (približno isti proj birača bira i dalje 140 zastupnika) sve ako zakonodavac i uskladi broj birača u izbornim jedinicama I. – uključujući X. kako to zahtijeva Ustavni sud, da odstupanje broja registriranih birača u tim izbornim jedinicama (I.-X.) ne bude mimo zakonski dopuštene razlike od +/- 5%. U XI. pak izbornoj jedinici na nadolazećim parlamentarnim izborima, i ovdje polazeći od iste predpostavke da će odaziv birača biti približno isti kao 2007. za osvajanje jednog zastupničkog mjesta, neće više biti dovoljno oko 17.067 glasova, već više od 29.000, budući da je broj zastupnika smanjen na samo tri. Doda li se k tome da je na parlamentarnim izborima 2007. mandat trojice zastupnika srpske manjine prosječno stajao 12.757 glasova a ostalih petero zastupnika nacionalnih manjina prosječno 1.720 glasova, dok je zastupnik romske manjine ušao u Sabor sa 351 glasom te da nema razloga pretpostavljati da će se to znatno promijeniti na nadolazećim izborima, ne može biti govora o ni približno jednakom biračkom pravu i približno jednakoj težini glasa kada “opći zastupnik” ulazi s oko 17.000, a zastupnici manjina s oko 12.000 odnosno oko 1.700 ili čak oko 350 glasova u Sabor, dok je zastupniku iz XI. izborne jedinice potrebno više od 29.000 glasova za ulazak u Sabor.
Unatoč tome, zastupnici manjina sve češće imaju ulogu aktera veta u parlamentu i hrvatskoj politici uopće. Kolika je snaga njihove neustavne moći veta govori činjenica da su upravo njihovi glasovi omogućili donošenje proračuna u studenom 2010. te spriječili pad Vlade Jadranke Kosor i održavanje prijevremenih izbora. Ostanak na vlasti Vlade Jadranke Kosor i HDZ-a, djelomice je već plaćeno ozakonjenjem dvostrukog prava glasa manjinama, a i nakon toga proračunska je vreća očito bila odriješena više no što se smjelo kako bi se zadovoljili interesi manjinskih zastupnika, odnosno njihove klijentele. Podnositelj prijedloga se ne protivi tome da nacionalne manjine imaju učesće u političkom životu Republike Hrvatske, ali je upitno je li oni pored općeg biračkog prava mogu uživati i dodatno (duplo) biračko pravo a da se time ne povrijede prava ostalih birača. Ali podnositelj prijedloga izražava bojazan da bi prema dosadašnjoj praksi građani Republike Hrvatske koji ne pripadaju nacionalnim manjinama mogli postati taoci nacionalnih manjina, a podneskom se podnositelj prijedloga jedino suprotstavlja tome da državljani Republike Hrvatske koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj uživaju manja biračka prava od ostalih državljana Republike Hrvatske i nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.
III. U skladu s iznesenim razvidno je da su članak 45. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i članak 8. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (od 15.12.2010.) neustavani te da isti predstavljaju ne samo eklatantnu nejednaku težini glasa birača, već i kršenje odredaba članka 1. st. 1., članka 5, članka 45. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, članaka 21. Međunarodne konvencije o ljudskim pravima (Povelja Ujedinjenih naroda) i članaka 3. st 1. Europske konverzije o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina (ZP EMRK).
Dakle, razvidno je da je predmetnim stavom predmetnog članaka Ustava Republike Hrvatske i Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor povrijeđeno načelo jednakog prava glasa i jednake težini glasa i ustavnosti iz članka 5. i članka 45. st. 1. Ustava i čijim se sadržajem ograničavaju ustavna prava birača – državljana Republike Hrvatske koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (XI. izborna jedinica) kao i što je jasno vidljivo da je predmetnim Zakonom povrijeđena odredba članka 1. st. 1 Ustava Republike Hrvatske.
IV. Na temelju svega navedenoga predlaže se da Ustavni sud pokrene postupak radi ocjene suglasnosti članak 45. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor te da nakon provedenog ustavnosudskog postupka utvrdi nesuglasnost s Ustavom članka 45. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i članka 8. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (od 15.12.2010.) te da ga ukine i ukloni iz pravnog poretka Republike Hrvatske kako bi se onemogućilo daljnje kršenje Ustavom određenih ljudskih prava i sloboda.
Zagreb, 28. prosinca 2010.
Josip Miljak, predsjednik HČSP-a Ivan Lozo, međunarodni tajnik HČSP-a
