HČSP PGŽ: Osvrt povodom 49. Goranovog proljeća
Ivan Goran Kovačić, pjesnik, skončao kao partizanski borac 1943. godine. Za grob mu se ne zna, možda mu kosti leže u jednoj od onih jama koje je opisao u istoimenom djelu. Njegovo ime danas nose mnoge škole, ulice. Njemu u čast u rodnom Lukovdolu svake se godine održava pjesnička manifestacija „Goranovo proljeće“. Kovačić nije osporavan niti zabranjivan poput npr. Mile Budaka i njemu sličnih hrvatskih književnika koji su se u nesretnom Drugom svjetskom ratu našli na poraženoj strani.
Ipak i Goran je poput njih bio čovjek od krvi i mesa ,možda je u tim krvavim danima rata bio primoran učiniti nešto s čim se ne bi ponosio u miru da je kojim slučajem ostao živ. Goran se u svojim djelima, barem onima koji su nam dostupni i koja smo čitali u školi, izražava poetično i slikovito. Osjetljiv je prema seljaku i njegovim životnim teškoćama. Upamtili smo ga po likovima Jačice Šafrana, Franine Brdara itd. No, imao je Goran i svojih žutih minuta, trenutaka gnjeva kada je, inspiriran tko zna čime, poručivao neprijatelju onako žestoko što ga ide. Ti Kovačićevi stihovi namjerno se guraju pod tepih. Zašto?
Boje li se možda štovatelji lika i djela Ivana Gorana Kovačića da te pjesme ne bace neko drugo svijetlo na Gorana kakvog znamo? Ili ne daj Bože da se neki zlobnici ne bi drznuli povući paralelu između Kovačića i spomenutog, osporavanog Mile Budaka. Nije li ta cenzura nekorektna, prije svega prema samom pjesniku? Nije on pisao stihove da bi ostali skriveni i zaboravljeni.
Spomenimo se stoga povodom 49. Goranovog proljeća jedne Kovačićeve pjesme koja nikada nije pročitana na manifestaciji koja se održava njemu u čast niti smo je mogli čuti u školi. Vjerjatno ne bi bila ni primjerena za dječje uši. Možda će nam ovo djelo pomoći da Ivana Gorana Kovačića sagledamo u cjelini kakav je doista bio. Pjesma „Mrzimo vas“ objavljena je u Građi za kulturno-umjetnički rad iz 1943. godine:
Mrzimo vas!
Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi, pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu
Utrobe svih žena.
Naše ljute guje
Kroz kosti će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit
U crnoj vam krvi.
Srcem bismo jeli
Pogano vam meso
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.
HČSP Primorsko-goranske županije smatra da je velika sramota za Lukovdol, Primorsko-goransku županiju i cijelu Hrvatsku da jedna ovakva velika pjesnička manifestacija nosi ime po autoru gore spomenutih stihova. Mislimo da je konačno došlo vrijeme da ta zaista vrijedna manifestacija skine crnilo sa svoga ugleda koje nosi u samom imenu. Gorski kotar i Hrvatska imaju mnogo drugih poznatih pjesnika po kojima bi manifestacija mogla nositi ime.
U Delnicama, 24. ožujka 2012.
Ivan Topić, predsjednik HČSP-a Primorsko-goranske županije i član Glavnog stana








