HČSP ne će prihvatiti Tadićevu ispriku
Srbi potpisuju kapitulaciju, a oni koji kapituliraju moraju i plaćati
Zagreb, 28. listopada 2010.
Najavljeni dolazak srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića za 4. studenoga u Vukovar, je besmislen i potpuno promašen. Najave od nekih krugova u Hrvatskoj kako će taj posjet biti sudbonosna prekretnica i kako će nakon odlaska Tadića ulagači doslovce nahrupiti u Vukovar, su najobičnije naivne hrvatske gluposti. Još je veća tragedija što se misli da će to doprinijeti većoj snošljivosti Hrvata i Srba u Vukovaru. HČSP smatra da je taj dolazak sasvim irelevantan i nevažan događaj, osim što će on prouzročiti nova poniženja i pokazati beskrajnu hrvatsku naivnost i politički dilentatizam.
Oni koji opravdavaju Tadićev dolazak traženjem nekakve isprike od njega za agresiju Srbije, za masovne pokolje i razaranja, trebali bi se posavjetovati s nekom stručnom osobom zaduženom za mentalno zdravlje. Nama Tadićeva isprika ništa ne znači, to je puko lamentiranje i razbacivanje velikim riječima iza kojih ništa ne stoji. Hrvati su častan i dostojanstven narod i nemojmo se sami ponižavati, jer ako sam sebe ne cijeniš, zašto bi te drugi cijenio. Što će nama srpska isprika, kada smo mi njih pobijedili u ratu i ponizili ih za naredno stoljeće. Treća sila Europe nije nam mogla nauditi i Hrvati su Srbe prisilili na kapitulaciju.
Traženje isprike i zadovoljštine u nekakvoj lakonskoj isprici, je gaženje po svim našim mrtvima i gaženje te časne pobjede u Domovinskom ratu. Stoga, braćo Hrvati okanimo se patetike, a latimo se praktične i prohrvatske politike. Rat je na žalost sasvim normalna stvar među državama i narodima. Pokušajte pobrojati ratove u zadnjih sto godina na ovim prostorima? Bilo ih je točno pet većih, dakle u prosjeku svakih dvadeset godina. Dva Balkanska rata, Prvi i drugi Svjetski rat te Domovinski rat. A ako tomu dodamo slovensko-srpski, bosansko-srpski, bosansko-hrvatski i kosovsko-srpski rat, to je devet ratova u zadnjih sto godina.
Ako želimo biti država koju će neprijatelj cijeniti, mi ne smijemo cviliti i tražiti nekakve besmislene isprike. Ono što bi nas trebalo zanimati jest u prvom redu plaćanje ratne odštete od poraženih srpskih snaga, jer poraženi uvijek plaća i zašto bi Srbi bili izuzeti od toga? Kada bi nam Srbi plaćali ratnu odštetu, to bi uvelike doprinijelo oporavku našega gospodarstva, i jedino to bi Srbima bila pravedna kazna za agresiju na Hrvatsku, i dugotrajno bi ih oslabila jer bi morali konačno raditi za nas.
Prodavanje magle od strane naših infatilnih političara, kako mi moramo surađivati i zbog toga svima sve opraštati jest notorna veleizdaja. Zašto bi se uvijek moralo surađivati sa svima na štetu Hrvatske? HČSP je za suradnju, ali na štetu Srbije, na štetu Slovenije kojoj sada dadosmo teritorij a ne pitamo za Ljubljansku banku, a o ZERP-u da i ne govorimo. Dakle, neka Srbija najprije nama plati ratnu odštetu, koja je po nekim projekcijama oko pedeset milijardi dolara, onda ćemo se mi njima ispričati što ih onako goloruki pobijedismo u najnovijem ratu.
Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!
Josip MIljak
