HČSP na komemoraciji u Bleiburgu
Kao i svake godine do sada, komemoraciji za žrtve Bleiburga i Križnog puta povodom 71. obljetnice Bleiburške tragedije sudjelovali su i brojni članovi Hrvatske čiste stranke prava.
Komemoraciji je prisustvovalo više stotina članova iz cijele Hrvatske – Zagreba, Splita, Zaprešića, Hrvatske Dubice, Rakovice, Novske… Također, komemoraciji su prisustvovali i brojni članovi HČSP-a iz Austrije, Švicarske, Njemačke te ostatka Europe i svijeta.
Ovim povodom objavljujemo samo neka od tisuća svjedočenja koje su pod prisegom davali preživjeli mučenici Bleiburga, a koja je u svojoj knjizi „Hrvatski holokaust“, objavio J. Ivan Prcela:
„Hrvatska vlada ipak je odlučila da bi, ako Njemačka padne, bilo nerazborito nastaviti s našim vlastitim akcijama na području Hrvatske.“ (1) 43
„Prije prijelaza hrvatske granice stariji ljudi izlazili iz su vlaka, ljubili hrvatsku zemlju i uzimali sobom grudu zemlje za put“. (2) 248 Rozarije G. Glasnović, izjava dana pred prof. K. Draganovićem, Rim, 16. Siječnja 1955.
„U St. Petru namještenik „Merkura“ Stahuljak, sin prof. Stahuljaka iz Zagreba, ubio je iz revolvera svoju zaručnicu Mariju Devide i onda sebe na očigled mase izbjeglica.“ (3) 249
„Kod Maribora, na povratku, na strijeljanje su vodili po 100 ljudi, koji su polugoli morali kopati sebi grobove te bi ih onda postrijeljali automatskim oružjem. Sljedeća grupa ih je morala zatrpati i sebi iskopati grob.“ (4)
„Kad smo stigli blizu Maribora, naša kolona je brojala 20.000 ljudi. Putem sam vidio mnogo leševa uz cestu, a pred samim Mariborom sam vidio na vlastite oči, kako su nekolicina partizana izveli iz kolone četiri mlada sveučilištarca, skinuli ih gole i strijeljali na očigled svih nas.“ (5) 255 N.G. Fermo, Italija, 20. listopada 1945.
„Pozvali su sve časnike i intelektualce neka se jave, javilo se oko 3.000 ljudi, odvedeni su naprijed i svi su odmah strijeljani.“ (6) 255
„Pučanstvo Slovenije nije nam htjelo dati ni vode, nego su neljubazno vikali da za Hrvate nema vode. Tu smo proveli deset dana i za cijelo vrijeme nismo dobivali ni vodu ni hranu, tako da je na tisuće ljudi pomrlo od žeđi i gladi.“ (7) 255
„Putem su partizani ubijali bez ikakvoga razloga, tako da su od straha sedmorica poludjela i bacili su se u bunar uz cestu i tako izvršili samoubojstvo.“ (8) 256
„Na ulazu u mariborski logor bile su pokazne table, ustaše lijevo, domobrani desno. Otišao sam na lijevu stranu.“ (9) 259 Ivan Škoro, 18 godišnji vojnik PTS-a, Cremona, o Božiću 1958., izjava dana pred prof.dr. Milanom Simčićem
„Oko nas i po nama se pucalo kao da je neko veselje, iako je svaki pucanj donio po jednu smrt. Više se nismo bojali smrti. Smrt u onim danima bila je spas od patnji, koje nas još čekaju. Više nismo izgledali kao ljudi, koji imaju krv i meso, bili smo hodajući kosturi.“ (10) 262
