HČSP i pravaštvo u (pred)izbornoj godini 2011.
Hürth, 02.02.2011.
Pravaštvo je bilo i bit će, dok je hrvatske državotvorne misli, stožerna ideja oko koje se okupljaju oni koji u Hrvatskoj Državi vide oživotvorenje te misli koja se nikada nije ugasila, pa niti u najvećoj pogibelji. Hrvatski državotvorci stoga duboko cijene i klanjaju se svakoj žrtvi koja je ugrađena u ovaj ideal, čiji je cilj slobodna i ni od koga zavisna Hrvatska Država. Pravaši se ne daju zavarati samo obličjem države nego traže i sadržaj, a on glasi: Hrvatska Država mora biti suverena, socijalna i pravedna, Država čiji je glavni smisao dobrobit hrvatskoga naroda i njezinih građana. Hrvatski je zdravi nacionalizam ideja slobode i prava: sva prava koja traži za hrvatski narod, on jamči i svakomu drugom. Dosadašnji vlastodržci, HDZ i SDP su varali, lagali i krali, neumjereno i besramno, te su hrvatski narod doveli na prosijački stap, a svojom sluganskom politikom prema EU ne samo da rasprodaju hrvatska bogatstva već i ozbiljno ugrožavaju temelje hrvatskog suvereniteta. Pravaštvo ne smije ponoviti grješku prošlosti te čekati i dati se zavarati bilo čijim jalovim obećanjima: što će ovaj ili onaj donijeti, što će se dogoditi, i tako opet ponoviti fatalne propuste, proigrati povijesni trenutak kao 1918. i 1990-tih, kad smo mogli ostvariti hrvatsku samostalnost i slobodu na cijelom povijesnom državnom i etničkom području. Drugim riječima, ne dati se od nikoga vodati, neka nas vodi hrvatsko državno pravo – pravaštvo!
Današnja Republika Hrvatska ne zadovoljava kriterije pravednosti; sve manje je socijalna i, nalazi se na putu da svoju suverenost u potpunosti izgubi. Međutim, u svakoj krizi nalazi se i prilika, i mi iz HČSP-a upravo u ovom trenutku vidimo veliku priliku povratka pravaštva na velika vrata u hrvatsku politiku. Kada govorimo o organiziranom pravaštvu, govorimo o četiri stranke s pravaškim predznakom, HSP, HČSP, A-HSP i HSP-AS. (redoslijedom obnavljanja odnosno utemeljenja). Samo ove stanke zaslužuju biti tretirane kao respektabilne stranke, jer participiraju u lokalnoj vlasti Republike Hrvatske, iako ova zadnja to nije ostvarila na izborima.
Slijedom toga se ne treba zamarati s ostalin strančicama s pravaškim predznakom, jer stranke koje ne izlaze na izbore i ne osvajaju makar mandate na lokalnoj razini, ipso facto dokazuju da su potpuno nepotrebne. Skupinama i pojedincima pak koje su bliske fašističko-rasističkoj ideologiji, nije mjesto među pravašima, jer su one daleko od nauka dr. Ante Starčevića.
Mi iz HČSP-a jasno i glasno kažemo: HDZ je obmana hrvatskog naroda i u svojoj biti pokret koji se pokušao pretvoriti u konzervativnu stranku, ali u njenoj naravi, u naravi HDZ-a, ugrađen je smrtonosni virus koji polako ali sigurno djeluje. To je stranka ograničenog dometa koja je pokušala skriveno uzeti u svoj program nepomirljivo: antifašizam (čitaj partizanštinu) i ideju pravaštva, koja ostaje bez pravaških nastojanja, plodova i stečevina, ostvarenih u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te je samo puka teorija bez ostvarenja cilja. Predviđamo da će se odnarođeni HDZ raspasti u beživotne djeliće, jer ga na okupu drže samo vlast i moć, a to je kratkoga vijeka.
Na političkoj pozornici Republike Hrvatske ostaje ljevica SDP-a kao privlačna ideja koja nudi ideje pravednosti, pravedne raspodjele dobara, jednakosti, solidarnosti itd. Zbog istočnog grijeha tzv, antifašizma i internacionalizma prirodni nam je protivnik, ali zbog ideje socijalne pravde i suparnik. Današnja hrvatska ljevica u HDZ vuku za sobom i sa sobom najtamniji period hrvatske povijesti, naime, doba izdaje, sluganstva tuđincu i nezapamćeni teret zločinstva nad hrvatskim čovjekom; ona je nikla u jugoslavenstvu, odgojila se i odrasla na prsima ZAVNOH-a, u čije ime su počinjeni ratni i poratni zločini na nemoćnim hrvatskim pukom! Negacija Nezavisne hrvatske Države i ugradnja ZAVNOH-a u Ustav Republike Hrvatske programirana je podvala koju je tiho i neprimjetno progurao HDZ u Ustav i tako vezao RH uz sudbinu prostora nekadašnje Jugoslavije. Stoga i drži neprijatelj hrvatske samostalnosti Republiku Hrvatsku pod pritiskom kao dio jugoslavenske političke i ideološke misli. Utoliko je dobro da se taj neprirodni amalgam sada raspada i treba mu omogućiti da svoju egzistenciju što brže okonča.
Treba shvatiti što je svijetu poručila Hanna Arendt- , nobelovka, povjesničarka i spisateljica, mučena u nacističkim logorima, naime „Nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom, tko nije istodobno i antikomunist” ali i da je hrvatski narod plebiscitarno prihvatio osnivanje NDH. Isto tako na temelju hrvatskog državnog prava – na toj osnovi stoji čvrsto naša stranka – hoćemo račistiti pojmove tako zvanog hrvatskog (jugoslavenskog) antifašizma i njegovih nedjela, što su ih počinili nad hrvatskim pučanstvom poslije rata: masovne grobnice po Sloveniji, RH i Bosni i Hercegovini govore istinu. Mi smo čekali na to pedeset godina; sad je na njima red. Pedeset godina su imali vremena i ustaške „zločine“ pokupiti i izračunati, neka nam iznesu statističke podatke, jer dosada smo, po njihovim računicama imali preko milijun, pa su došli do 500.000; nekih godina su pali na 50.000 i konačno „izvrsni povjesničari“ iz kuće Goldstein dižu na 100.000 – čini im se premalo! Mi hoćemo istinu, jer se radi o hrvatskoj povijesti i hrvatskom narodu, koji su oni sa svojim statistikama proglasili genocidnim.
Dakle, HDZ odlazi u povijest a nekadašnji utemeljitelji HDZ-a i drugi, nedavno su utemeljili novi pokret-stranku HRAST. Hoće li se taj pokret uspjeti etablirati ili će doživjeti istu sudbinu kao JEDINO HRVATSKA i niz drugih inicijativa koje se rađaju upravo svake četiri godine uoči izbora, pokazati će vrijeme. HČSP kao stranka desno od centra, u HRAST-u ne vidi direktnu konkurenciju već poželjno okupljanje zdravog centra.
Uz državotvornost, socijalna pravednost i društvena solidarnost su dio Starčevićanskog nauka. Zato se HČSP zalaže za opće dobro i socijalno partnerstvo, a Hrvatsku vidimo kao socijalnu državu koja se brine o svim, a posebno najugroženijim slojevima društva. Budući da su prirodna bogatstva i kapital Hrvatske njeni prirodni biseri, more, turizam i poljoprivreda, posebnu pažnju obraćamo ribarima i seljacima, te očuvanju okoliša. Držimo da je HČSP, koja je kao jedina ustala Ustavnom tužbom protiv izručenja hrvatskih generala, premda 14 godina čekamo na bilo kakvu obavijest, i drugin svojim akcijama dokazala da se suprotstavlja politički motiviranim sudskim progonima branitelja u Hrvatskoj i izvan nje, te da se zalaže za dostojanstveni položaj hrvatskih branitelja u društvu. Veliki dio članova HČSP-a, dio je branteljske populacije i dijeli sudbinu branitelja-dragovoljaca, a što dokazujemo i aktivnim sudjelovanjem u aktualnin prosvjedima „Stop progonu HR branitelja“ i drugin inicijativama. HČSP se iz dana u dan među Hrvatima izvan domovine i u Bosni i Hercegovini profilira kao tumačica i braniteljica njihovih interesa i prava. To smo dokazali i nedavno upućenim zahtjevom Ustavnom sudu kojim se traži 14 zastupničkih mjesta za XI. izbornu jedinicu i to 9 za Hrvate iz BiH a 5 za one diljem svijeta.
Osim toga HČSP ima kapital koji ne smije proigrati a to je: međunarodna aktivnost gdje se za ostale stranke uopće ne čuje, pa tako ni nema prave konkurencije. To HČSP dovodi i na međunarodnu političku pozornicu i priskrbljuje joj sasvim drugu političku težinu od one koja joj je „rezervirana“ u domovini. Na neki način se stranka izvan Hrvatske profilirala kao glasnogovornik „tihe većine“ i svojim inicijativama postala „glavobolja“ za sve one koji ne bi htjeli da se previše ne uzdiže prašina o važnim pitanjima i tako pred svijetom naruši lažna slika o jedinstvenoj Hrvatskoj koja poslušno čeka na pripuštanje u EU. Nadalje HČSP nije opterećena skandalima, pogotovu onih materijalne prirode pa je i s te strane apsolutno prihvatljiva hrvatskom narodu. Pokušaji kompromitiranja „ustaštvom“ u državotvornom dijelu naroda samo joj podižu popularnost. Zbog konotacije, kojom nam se oduzima i glas i ljudsko dostojanstvo, tražimo otvorene razgovore i rasprave o ovom djelu hrvatske povijesti bez mržnje i naklonosti – nepristrano! Aktualno je na djelu pokušaj revizije laži o hrvatskoj povijesti i smatramo da smo i mi svojim radom tome pridonijeli.
Ove činjenice trebamo imati pred očima da bismo sebi i dugima mogli reći: eto to smo mi. Ne trebamo se zanositi megalomanijom ali ni dati se svesti na “još jednu malu pravašku strančicu”.
Dosadašnja nenacionalna i nesocijalna te neuspješna i korumpirane vladajuća struktura, izgubila je svaku vjerodostojnost. Zato su slijedeći parlamentarni izbori presudni, jer se na njima odlučuje o sudbini hrvatske države.
Nama pravašima od obnavljanja HSP-a godine 1990. i HČSP-a 1992. godine je dosta da nas se razbija i uništava po diktatu s Pantovčaka i iz Banskih dvora! Suradnja s drugim strankama pravaške orijentacije je dobro došla i za to se je HČSP od same obnove stranke do danas kontinuirano zalagao. Zato čvrsto stojimo iza dogovora o predizbornoj koaliciji pravaškog bloka kojega sačinjavaju HSP, HČSP i A-HSP. Iskreno žalimo sto se tome bloku nije priključila i HSP-AS, premda je njezina prvakinja, odcjepljujući se od HSP-a, najavila da će njezina frakcija ujediniti sve pravaše. Ista prvakinja ne samo da odbija svepravašku suradnju, već javno najavljuje moguću koaliciju s HDZ-om ili SDP-om, strankama koje vladaju Pantovčakom i Banskin dvorima. Bez obzira na sve to, pravašima na nadolazećim izborima preostaje jedino glasati za Pravaški blok, i hoće li se ili neće tome bloku konačno priključiti i HSP-AS. Ta stranka, kao ni jedna druga pravaška stranka koja sama izađe na izbore, nema šanse osovojiti ni jedan zastupnički mandat. Zato bi glas sa bilo koju osamljenu pravašku stranku bio izgubljeni glas a time i direktan glas za SDP.
Budući da je riječ od sudbonosnim izborima, a znajući da je primjerice HSP-u na prošlim državnim izborima za još jedan saborski mandat nedostajalo samo 300 glasova, te imajući u vidu dobru suradnju HČSP-a s demokršćanskom opcijom i uspješnu suradnju A-HSP-a s frakcijom seljačke stranke A-HSS-om, osobno držim da bi bilo dobro da Pravaški blok (HSP, HČSP, A-HSP) na regionalnoj razini proširi predizbornu koaliciju i na te opcije koje nemaju ni najmanju šansu da ni zajedno osvoje jedan mandat. Težište ove demokršćansko-seljačke opcije je u III. izbornoj jedinici u kojoj su stranke Pravaškog bloka na prošlim izborima zajedno osvojile samo 1,94% glasova, a stranke ove seljačko-demokršćanske opcije 1,17%.
Po meni bi također bilo poželjno da se Pravaški blok (eventualno proširen na seljačko-demokršćansku opciju) prije izbora čvrsto dogovori s HRAST-om i HDSSB-om o zajedničkom nastupu nakon izbora, o „državotvornom bloku“ u Saboru. Cilj „državotvornog bloka“ bi bio da se ne bi mogla formirati nova vlada bez koalicije s tim blokom, što bi svim članovima bloka garantiralo participiranje u vlasti, a čime bi „državotvorni blok“ predstavljao nezaobilazni politicki faktor, bilo u Vladi bilo samo u Saboru.
Hürth, 02.02.2011.
Ivan Lozo, međunarodni tajnik HČSP-a
