Glasači i njihova šutnja
Zagreb, 21. veljače 2011.
Piše: Ivan Markanović
Ako čak i zanemarimo svakodnevno serviranje velikih medija o najcrnjim podacima i događanjima u Hrvatskoj,očigledno je unatoč negiranju vladajućih da nezadovoljstvo i frustracija u Hrvatskoj rastu iz dana u dan. Radna mjesta nepovratno tonu, firme odlaze u stečaj,obrti se zatvaraju,građanima se računi blokiraju, banke nam drže mač nad glavom. Biti rob ili ne, više se ne pitamo mi nego oni. Uzrok svim našim nedaćama leži u piramidalnom političkom poretku koji egzistira na svojim trulim temeljima već 20 godina.
Popularno je u nas pisati i pametovati o društvenoj moralnoj krizi, političkoj a na kraju I gospodarskoj koja je eto bila povod razotkrivanju svih hrvatskih nedostataka. Kamo sreće da se dogodila prije 15 godina.
Ali što je tu je, probajmo sami naći rješenje kada nam ga, uz sva pametovanja raznih analitičara,stratega i političkih filozofa, nitko ne nudi.
Na koji način hrvatski narod može promjeniti političku scenu i strukturu političke nazovi elite, kojom nitko nije zadovoljan? Ali, ruku na srce, treba priznati das u te „elite“ projekcija društvenog stanja i proizvod društva u kojem žive. Nisu sa Marsa pali.
Hrvatska tragedija broj jedan je što oko 55% građana ne izlazi na izbore. Apstinirju, šute, kao da ih se ne tiče što im se događa u državi. Ne drže do važnosti svoga glasa, vjerojatno zato što nisu ni svjesni važnosti svoga glasa. Prepuštaju politici da se bavi njima a ne obratno i vječno se žale. A nisu spremni sebi pogledati u oči i potražiti problem prvo u sebi. I prvo mijenjati sebe. Kada rješimo sami sa sobom što bi htjeli i kako bi htjeli da to izgleda, onda to možemo zahtijevati i od onih koje biramo u državni aparat. Apart, koji bi za početak trebao shvatiti da treba služiti građanima kao jedan kvalitetan servis za rješavanje njihovih problema i potreba.
Kada se taj trend promijeni, možda zaista i “demokracija” zavlada u Hrvatskoj. Do tada će i dalje vladati poludiktatura; dva pola : HDZ-SDP i koalicijski partneri. Dvije intersene skupine koje nam masiraju psihu, koje imaju iste interse i iste ciljeve.Koji su smješteni u iste okvire, samo se razlikuju po tome što se jedni deklariraju desno a drugi lijevo. Imaju kupljen dio biračkog tijela, preko lažnih “penzija”, dodijeljenih poslova, poticaja, socijalnih davanja, itd. Ne postoji uopće ni inicijativa da se stvori gospodarska platforma na kojoj će se stvoriti neovisno tržište o nekoj vladi. Nitko od njih ne želi napraviti državnu strategiju koja bi se razvijala bez obzira koji je politčki predzanak na vlasti. Paše im da svi i sve bude ovisno o njihovoj milosti i veličini subvencije pa da svakodnevno ispadaju heroji ,ne uviđajući propast koju stvaraju.
Birokrati koji nemaju pojma što je to privatni biznis, nikad u privatnom sektoru nisu ni jednu kunu zaradili, koče kapitalne projekte i investicije, tako da svi pozivi za investitorima djeluju samo kao priče djetetu za laku noć jer naše je gospodarstvo doživjelo jednu tešku noć. Noć iz koje ga nema tko povući na svjetlost. Razlog je taj što su dva pola postavila teoriju da ako jedan od njih ne osvoji vlast, država propada. Znamo da to nije istina jer u ovih par godina rođeno je par manjih kvalitetnih stranaka koje bi sa velikim odazivom glasača na izborima svojim nekim boljim rezultatom, postale opomena i konkurencija ,političkim „elitima“ i prisilile bi ova dva pola da mijenjaju način politike i da se napokon shvati da riječ i funkcija „Vlada“ ne znači, lagati, krasti i autokratski vladati nego da ta institucija znači služiti onima koj ih plaćaju. Da je potrebno u vlast unijeti dgovornost, čast i poštenje.
Zato treba izaći na izbore u što većem broju,svaki glas zlata vrijedi,na taj način pokazati da imamo dostojanstvo,koje se mora poštovati.Jer ako ne glasujemo, zar imamo pravo išta i pitati. Ne dozvolimo da nas i ovaj put pobjedi kupljena glasačka mašinerija.Pokažimo da ljudi ipak mogu pobijediti, mašine.
Ivan Markanović, dopredsjednik GO HČSP-a grada Zagreba
Nema komentara