GDJE JE NESTAO NOVAC, GDJE SE SKRIVA ON…
Zagreb, 2. lipnja 2010.
Jeste li se ikada zapitali koliko je stavaka pojedinog računa, koji Vam iz mjeseca u mjesec stižu na naplatu, potpuno nerazumljivo? Neki od primjera, aktualni ovih dana, jesu i misteriozne slivne vode, odnosno vodni doprinosi. No, ne daj Bože da se zbog nerazumijevanja netko drzne ne platiti pojedini račun – u tom slučaju vrlo brzo stižu opomene, sudske ovrhe, tužbe i još puno toga. Čak i kada se netko usudi sudski sporiti s njima, znamo koliko traje suđenje i kakve su presude.
Naknada za slivne vode plaća se za uređenje vodotoka, održavanje odvodnih kanala, zaštitu od poplavnih voda i melioracije poljoprivrednih površina – tako bi moralo biti. Ipak, čini se kako ta sredstva služe za pranje novca koji se onda upotrijebi za fiktivno uređivanje vodotokova (recimo na potocima usred brda ili šuma), što svi neovisni stručnjaci, uključujući i one iz EU, ocjenjuju nepotrebnima.
Slivne vode naplaćuju Hrvatske vode. One su u posljednjih nekoliko godina zaposlili veliki broj novih ljudi, dok su izdvajanja iz proračuna za Hrvatske vode ostala ista. Time su istu sumu novaca trebali podijeliti na puno više dijelova, što im se baš i nije svidjelo. Nije se svidjela ni državi ideja o povećanju izdvajanja iz proračuna. Stoga su prvo mislili pojedine ljude prebaciti iz državnog u gradski sektor, pa su mislili otpuštati ljude, no na kraju su se dosjetili vodnog doprinosa, te od tada naplaćuju i njega. Službeno objašnjenje glasi kako se ta sredstva koriste za odvod kišnice s javnih površina, uređivanje tokova i slično. No, isti taj doprinos plaćaju i imanja usred šuma i planina gdje nigdje na kilometre nema odvodnog kanala kišnice.
Diljem hrvatskih sela ljudi koji imaju septičke jame i prazne ih o svom trošku moraju dodatno plaćati i Vodoopskrbi naknadu za pročistač za otpadne vode, naknadu za zaštitu voda, te naknadu za slivne vode. Da apsurd bude veći, u velikom broju sela ne postoji nikakav slivni kanal niti kanalizacija, a cijela naselja imaju septičke jame. Naknadom za izgradnju komunalne infrastrukture koju plaćaju, a koja se gradi već više godina, netko je očito dobro popunio džepove.
Prije par godina visok vodostaj Drave i Dunava ugrozio je nekoliko naselja u Slavoniji i Baranji. Štete su uredno popisane i isplaćene samo i jedino vlasnicima poljoprivrednog zemljišta i to u izrazito umanjenom iznosu, dok su štete na stambenim objektima isplaćene samo onima koji su kuće osigurali kod osiguravajućih društava. Vlasnici kuća u poplavljenim područjima koji su pretrpjeli velike štete dobili su od vlasti samo lijepe riječi.
Danas se slično ponavlja – obilaze se ugrožena područja i prosipaju se demagogija i isprazna obećanja. S televizijskih kamera smijulje nam se razni odgovorni koji su u istim foteljama preživjeli i prošle poplave i pogrešne procjene o opasnostima koje prijete. Neki se brane da se takve kiše nisu desetljećima dogodile, neki da u naseljima koja će biti poplavljena nitko ionako ne živi i da ionako nemaju građevinske dozvole za svoje kuće, što su notorne laži i pitam se gdje im je savjest i čast i kako spavaju svi oni koji nas tako bezočno lažu.
Bez obzira na sve rečeno, ako su ljudi uredno uplaćivali sve što se od njih tražilo, zašto vlast ne pojasni građanima gdje se sav taj novac danas nalazi? Zašto taj novac nije iskorišten u prave svrhe, odnosno za čišćenje kanala, vodotokova, brana i sl.? Neka nam naši vrli politikanti (i rijetko koji političar) pojasni zašto su danas gradovi diljem Lijepe naše pod vodom. Neka nam pojasne tko će, i u kojoj mjeri, seljacima nadoknaditi nastalu štetu.
Bog i Hrvati
ZaDomSpremni
Ivan Škrlec, tajnik GO grada Zagreba
