U petak 17. veljače 2012. u Sofiji je održana međunarodna nacionalistička konferencija pod naslovom „Europa slobodnih naroda, ne Europa euro-birokrata”. Organizator konferencije je Bugarski Narodni Savez (Bulgarski Natsionalen Soyuz, BNS), bugarski nacionalistički pokret osnovan 2001. godine. Svrha konferencije bila je izgraditi bolje veze među različitim europskim nacionalističkim organizacijama i raspraviti pitanja važna za cijelu Europu. Dvorana sofijskog VMRO-a u Makedonskom znanstvenom institutu, gdje je konferencija održana, bila je popunjena s oko 150 uzvanika.

Govorili su bugarski nacionalistički aktivisti i vođe BNS-a Zvezdomir Andronov, Plamen Dimitrov i Simeon Kostadinov. Također, kao govornici nastupili su i predstavnici iz organizacija koje surađuju s BNS-om. Prof. Pierre Vial kao ugledni francuski intelektualac i sveučilišni profesor te vođa pokreta „Zemlja i narod“ („Terre et Peuple“), govorio je o važnosti suradnje među europskim nacionalistima i problemima koji muče europske nacionalističke i patriotske pokrete, dok je Michal Stoller kao predstavnik njemačkih autonomnih nacionalista analizirao uzroke današnje europske duhovne i političke krize.

Govorio je i Frano Čirko ispred delegacije HČSP-a koja je bila u posjetu Bugarskoj 17.-19. veljače. Tema Čirkovog izlaganja bila je „Zdrava obitelj – temeljna jedinica razvitka Europe“. Čirko je istaknuo važnost obitelji za europsku budućnost i pozvao na obnovu izvornih obiteljskih vrijednosti i borbu protiv svih prijetnji njima, uključujući narkomaniju, homoseksualizam i negativan prirodni priraštaj. Također, naglasio je potrebu za boljom suradnjom između hrvatskih i bugarskih nacionalista, pogotovu s obzirom na bogatu povijesnu tradiciju naših političkih veza. Čirkov govor pogledajte u priloženom videu.

Sljedeći dan, 18. veljače u Sofiji je održan marš za generala Hristu Lukova. General Lukov (1887. – 1943.) bio je bugarski junak iz Prvog svjetskog rata i nacionalistički političar u međuraću. Vodio je Savez bugarskih nacionalnih legija (Soyuz na bulgarskite natsionalni legioni), nacionalistički i antikomunistički pokret iz 1930-ih i 1940-ih. Dana 13. veljače 1943. ubijen je ispred svoje kuće od strane komunista. Ovogodišnji marš posvećen je također i Vasilu Levskom, bugarskom revolucionaru i nacionalnom junaku kojeg su ubili Osmanlije 1873. nakon što je organizirao ustanak za oslobođenje Bugarske.

Oko 1000-1200 nacionalista prošetalo je ulicama Sofije uzvikujući slogane poput: „Za Bugarsku – sloboda ili smrt“ („Za Bulgaria – svoboda ili smrt“, slogan VMRO-a), „Svi komunisti na sud, Bugarska kreće na nacionalni put“ („Vsički komunisti na sad, na sad, na sad, Bulgaria poema po natsionalen pat“), „Slobodni, socijalni, nacionalni“ („Svoboden, sotsialen, natsionalen“), itd. Unatoč aktivnosti stranih diplomata i antifašističkih organizacija na sprječavanju nacionalističke konferencije i marša za bugarske junake, BNS je uspio u održavanju konferencije i marša kako je bilo i zamišljeno.

Autor: Trpimir Gudar

Dalibor Durdov

Postizborna Hrvatska proživljava nekakvu čudnovatu metamorfozu. Ponekad mi se čini kao da živimo dva života istovremeno. Jedan je onaj realni, sirovi i surovi, onaj kojeg bilježimo osjetilima i mjerimo konkretnim, opipljivim podacima i brojkama, a drugi je onaj koji nam servira leteći cirkus Montyja Pythona.

S jedne strane svi relevantni pokazatelji govore kako i nakon parlamentarnih izbora i “uspješnog” referenduma država ide nizbrdo. Broj nezaposlenih rapidno raste, vanjski dug se povećava, proračunski deficit zjapi, a predviđenu minimalnu pozitivnu stopu rasta čak i najfanatičniji sljedbenici koalicije drže “optimističnom i hrabrom”. Iskreno, nakon desetljeća korupcije i godina recesije teško je očekivati da se bilo što pokrene u nekom brzom vremenskom roku. Ipak, u konkretnom slučaju dogodio se svojevrstan presedan. Naime, Zagrebačka je burza, iako nepogrešivo evidentira bilo kakve naznake promjena, ostala mrtva hladna na te tobože pozitivne političke signale. Izostao je i onaj redovni privremeni val optimizma koji zapljusne tržište vrijednosnica, čak i kad se radi o dugoročnim mjerama koje nemaju nikakav trenutan učinak na gospodarstvo. Promet i cijene vrijednosnica u zadnja tri mjeseca potvrđuju kako ni najdalekovidniji investitori ne vide ništa dobra na vidiku.

No s druge strane, ako je vjerovati našim elektronskim i tiskanim medijima, u Hrvatskoj se istovremeno događa nekakva renesansa dobre nade. Svjetska banka je “zadivljena”, a MMF “impresioniran” kao i svemoćna kreditna agencija Fitch. Čak 71% građana spremno je na odricanje, povećanje PDV-a od 2%, za razliku od HDZ-ovog harača, nitko nije ni osjetio. Milanović je perjanica Hrvatske u Bruxellesu, vrstan poznavatelj engleskog, toliko različit od Jace i njezinog day after yesterday in Hungary. Optimizam se širi zrakom, svijetla budućnost već se može napipati.

Naš premijer virtuoz, stanovnik Bruxellesa, miljenik je medija, baš kao i njegovi ministri. Lakoća s kojom ministar poljoprivrede ignorira prosvjede mljekara dokazuje kako je svjestan medijske potpore koju uživaju. Koliko daleko može ići politička direktiva pokazali su neki čudnovati kljunaši na Markovu trgu prije nekoliko dana. Ekipa razvila transparent sa natpisom: 81 mandat – tražimo hrabrost. Pomislio sam kako su maškare ove godine nešto uranile, ali jarac – ovi misle ozbiljno. E, sunca mi, svašta sam vidio, ali da građani od Vlade traže da ih odere, to još ne, barem do prije par dana. Naravno, bilo bi neumjesno pomisliti kako iza tih zahtjeva stoji neka organizirana politička skupina ili kampanja, ili ne daj Bože sama Vlada. To su navodno isti oni građani koji su do jučer kopali po kontejnerima, a danas nasićeni samim pogledom na umilne glavice Linića i Čačića shvaćaju koliko su spremni podnijeti za bolje sutra. Sve sama spontanost.

Jednako spontano su nastajali i podrugljivi You tube spotovi u režiji misterioznog autora koji se skrivao iza pseudonima BijesPrvi. Tko se ne sjeća filmića “Kiro prosviro”? Od samog početka živo me zanimalo tko je ta ptica rugalica. Poznajući mentalitet ljevice koja, koliko god prtljala uhu ugodne parole o jednakosti i ravnopravnosti, duboko u svojoj metafizičkoj genezi crpi snagu iz Marxova sotonizma, nisam nikada sumnjao da iza tog mističnog lika zagrebačkog studenta stoji upravo on – rogonja. I zaista, BijesPrvi, to mitološko ime You tube kanala više nije tako mistično. Ono što su majstori opsjene SKH SDP-a pokušali prikazati kao djelo nekog obijesnog mladog buntovnika koji bi trebao utjeloviti pobunu mladih i obrazovanih protiv konzervativnog i primitivnog, zapravo se pokazalo kao smrdljiva splačina iz kuhinje Sveza komunista Jugoslavije. Trio u sastavu Zinka Bardić, Krešimir Macan i Marko Rakar odradila je prljavi propagandni posao nimalo različit od filmskih uradaka KOS-a i sličnih službi bivše države. A Hrvati, naivčine svoje vrste, masovno popušile priču…

Ipak, ni You tube, ni Facebook, ni Twitter, ni bljedunjavi mladi skojevci-chateri obrasli u tri i pol dlake brade, ni savršeno razrađena strategija ispiranja mozga javnosti, ni besramna medijska potpora novoj Vladi ne može sakriti notornu činjenicu da je famozni Plan 21 imao samo jednu točku: zasjesti na vlast po svaku cijenu. A onda, kad se nađemo gore, snaći ćemo se već. I upravo to drugovi trenutno rade, snalaze se. Prvi i krucijalni potez nove Vlade bio je preimenovati šport u sport, a to što je za Ministarstvo znanosti odvojeno pola milijarde kuna manje negoli u vrijeme “zločinačke organizacije”, i to unatoč činjenici da ga vodi nitko drugi nego opjevani Jovanović, to je potpuno marginalna stvar. Blago društvu koje štedi na znanju.

Jasno je da u predizborna obećanja ne valja vjerovati, pa ne iznenađuje da se jedno priča, a drugo radi. Jasno je i da u koaliciji od nekoliko stranaka treba zadovoljiti mnogo više apetita i da je kudikamo teže uštimati orkestar od bezbroj individualnih igrača i njihovih osobnih interesa. Ipak, i uz takvu spoznaju iznenađuje zbunjenost i rastrojstvo nove Vlade i parlamentarne većine. Iako su ankete bez iznimke nagovještavale apsolutnu pobjedu lijeve koalicije ona djeluje kao da zatekla u posve neočekivanoj situaciji. Tako od večeri izborne pobjede svakodnevno pušta probne balone i neodlučno nagoviješta poteze, pa ih onda, prije negoli se o njima razvije ozbiljnija javna rasprava, povuče. Kao što je u svojim verbalnim akrobacijama na aktualnom prijepodnevu govorio bivši premijer, Milanović opet ne zna hoće li piškiti ili kakiti. Tako bi danas otpuštao, a sutra ne bi, pa bi doveo MMF, pa ga ne bi doveo, pa bi oporezivao dividendu, pa je ne bi oporezivao… O kadrovskim rješenjima nakon ekspresne smjene Vladimira Ferdeljija i odluke da nepravomoćno osuđeni mogu u nadzorne odbore, suvišno je i govoriti.

No, ima ta priča i drugu dimenziju. Totalna politička kontrola nad javnim poduzećima kroz izravno imenovanje direktora, bez “nepotrebne formalnosti” javnog natječaja, pokazuje pravu narav nove Vlade. Čerupanje i podjela poduzeća, koja su upravo zbog političkog diktata i nepotizma jedan od glavnih generatora krize i nerada pokazuje kako se moderna socijaldemokracija u Hrvatskoj premandurila u nešto sasvim neprepoznatljivo.

Uistinu, osim svoje neupitne anacionalnosti, aktualna hrvatska Vlada, unatoč nominalnog socijaldemokratskog političkog opredjeljenja, u stvarnosti nema baš ništa zajedničkoga sa postulatima ljevice. Bespogovorna poslušnost kapitalu, bilo kroz članstvo u asocijaciji koja se već u najvećoj mjeri pretvorila u slugu krupnog kapitala, bilo kroz prepuštanje državnih dobara i financija u ruke ljudi poput Linića i Čačića, govori o totalnom udaljavanju od temeljnih socijalnih načela lijeve ideje. Stipe Šuvar se zacijelo okreće u grobu. Zamislite, stranka koja je izniknula izravno iz komunističke partije čeka svojih pet minuta da bi radikalno srezala socijalna prava, podilazila poslodavcima, otpuštala tisuće ljudi, povećavala poreze,… Gdje je tu socijaldemokracija? Ili više ništa nije važno u toj areni laži osim tko će gromoglasnije zaurlikati?

Imamo plan, kukurikao je Milanović. Ispostavilo se da je jedina stvarna točka tog plana bila povećanje PDV-a. Kapa dolje! Uistinu je potrebno imati tim stručnjaka da biste smislili tako genijalan plan: povisi porez, oderi sirotinju. Ono što boli više od same otimačine jest kad te netko uz to još pravi budalom. Tako Linić kao drogirana krava ponavlja kako PDV neće utjecati na rast cijena. Nevjerojatno! Povisite davanja na sve moguće proizvode i usluge i očekujete da će trgovci i davatelji usluga to amortizirati kroz smanjenje marže? Poznajući naše trgovce sasvim sam uvjeren kako će to povećanje od 2% njima biti savršen alibi da iste podignu za 5 ili 10 posto.

U kontekstu drugih, tobože olakšavajućih mjera, Linićeva porezna reforma pokazat će se kudikamo bezdušnijom negoli se čini na prvi pogled. Ne volim citirati Jadranku Kosor, ali je sasvim ispravno poentirala ismijavajući među-stope PDV-a. Kako Linić misli zaštititi, na primjer, umirovljenike ili nezaposlene? Tako što će svima podijeliti iskaznice s kojima će ostvarivati povlaštenu stopu PDV-a u seoskom dućanu? Ili komunistima omiljene markice? Doduše, nije ni to preuzetno za Vladu u kojoj sjedi ministrica zaštite okoliša koja, poput prave velike sestre, planira postaviti video kamere na sve kontejnere u zemlji kako bi nadzirala odvaja li baba Manda iz Utora Gornjih papirnatu od plastične ambalaže.

Upravo će tzv. amortizacijske mjere sirotinju opalit snažnije negoli sam PDV. Naime, baš poput Jadranke Kosor prošle godine i Slavko Linić se dosjetio kao “amortizirati” veći PDV. Velikodušnim povećanjem neoporezivog dijela plaće, čime je svim zaposlenima vratio u džep 50-ak kuna mjesečno. Samo problem je u tomu što aktualni ministar financija u konkretnom slučaju, baš kao i bivši, mlati orahe tuđim udom, naime udom lokalne samouprave, jer je spomenuti porez na dohodak prihod gradova i općina.

Kakve su posljedice ovakvih poteza, osim što bjelodano dokazuju kako se nova Vlada upotrebom otrcanih političkih floskula bavi prvotno samo-promidžbom? Smanjenjem prve stope doprinosa iz plaća sa 15% na 12% posto, što je učinila HDZ-ova Vlada prije nekog vremena, te povećanjem neoporezivog dijela plaće sa 1.800 na 2.200 kuna, što je upravo učinila ova Milanovićeva, građanima koji imaju tu povlasticu da primaju redovitu plaću, mjesečni neto prihod se povećao za nešto više od 100 kuna. Pomnožimo li tu cifru sa nešto manje od milijun i pol zaposlenih dolazimo da brojke od gotovo dvije milijarde kuna na godišnjoj razini koja je izravno uzeta gradovima i općinama. Pitanje je mogu li gradovi i općine izdržati takav udar, a da ne ugroze svoju fiskalnu stabilnost? Naravno da ne u situaciji u kojoj ionako svaka druga JLS ima ili deficit ili blokadu računa ili neku sličnu proračunsku dubiozu.

Ali nije problem u gradovima i općinama. Problem je u tome što će i oni u novonastaloj situaciji poduzeti “nepopularne mjere” kako bi spasili lokalni proračun – podignuti cijene komunalija, smanjiti socijalna davanja i infrastrukturne projekte. Na taj će način svi zaposleni na nos vratiti onih stotinjak kuna, a oko 3 milijuna ostalih, uključujući i najugroženije slojeve, dvostruko će platiti Milanovićevo pretumbavanje iz šupljeg u prazno. Naime, veći PDV neće moći izbjeći, a plaće ionako ne primaju, pa nemaju apsolutno nikakvih benefita od “amortizacijskih” mjera. Cijene komunalija bit će zadnji čavao u mrtvački kovčeg najslabije stojećih slojeva.

Tako se Kukuriku na samom početku svog mandata već pretvorio u Kuku nama!

Atentat su izvršila tri kriminalca, kako bi se zataškali nalogodavci Karađorđevići. Šufflay je izudaran željeznom šipkom po glavi, i od zadobivenih rana preminuo je 19. veljače. Međutim, muke diktatorskog Aleksandrova režima nisu završile ubojstvom Šufflaya, nego im je on postao teži teret mrtav nego živ. Znanstvena i kulturna međunarodna zajednica predvođena Albertom Einsteinom i Heinrichom Mannom, je prosvjedovala u Ligi naroda, zbog toga zločina, i teško optužila ondašnji režim.

Tri godine kasnije, ustaški pokret je osvetio Šufflaya, Radića, Soldina, Hranilovića i mnoge druge poubijane od strane zloglasnoga režima, ubivši diktatora Aleksandra u Marseilleu, 9. listopada 1934. Kako zlotvori i ondašnji i sadašnji, poznaju samo jezik sile, diktatura popušta i 1935. vraća višestranačje i raspisuje izbore. Pavelić tada poziva sve da se glasuje za Mačeka i HSS, jer se, na žalost, Hrvatska stranka prava, tadašnja sljednica Čiste stranke prava Frankovaca, nije obnovila. HSS je dobivao veliki broj glasova, ali jugoslavenstvom zadojeno vodstvo, nije se usudilo tu narodnu snagu pretočiti u hrvatsku državnost i na kraju nas izdaju i ostavljaju na milost i nemilost. Slična sudbina nas je i sada pogodila zbog izdajničke i bijedne politike HDZ-a. Do kada tako?

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!

HČSP

Upravo oni politički eksponenti koji nas pravaše neprekidno optužuju da se samo bavimo poviješću, ne daju mira toj istoj povijesti i stalno ju prikazuju jednostrano po vlastitom nahođenju, a to nije put k miru i sreći koju oni tobože zagovaraju, nego je to put u posvemašnje podjele i produbljivanje povijesnih trauma a ne njihovo zalječenje.

Tako Josipović kao državnik nije mogao smoći hrabrosti za svoga posjeta Izraelu, a da se ne pokloni više nego to dopušta dostojanstvo predsjednika jedne države, koja još nije zaliječila svoje rane iz Drugoga i Domovinskog rata.

“Uvijek iznova, moramo se suočavati s neugodnom činjenicom da su, uz slavni antifašistički otpor, postojali pripadnici našega naroda koji su bili organizirani u izvršenju strahotna zločina protiv čovječnosti. (…) U izvitoperenu umu ustaša, nearijevci – Srbi, Židovi i Romi, baš kao i ustaški politički protivnici – morali su biti pometeni s lica Zemlje”, rekao je hrvatski predsjednik, dodajući da se toga “moramo uvijek prisjećati … jer naša djeca moraju znati što je dobro, a što zlo”.” I evo me, ovdje, stojim pred parlamentom izraelske države, i još važnije, stojim pred djecom Hrvatske, i bez dvojbenosti, ja se ispričavam. I molim preživjele žrtve holokausta, vas i sve druge žrtve za oprost”, rekao je Josipović.

Na ovu ispriku, zbog židovske packe da je posjetio Bleiburg, Josipović dodaje da je i on dijete antifašiste Ante Josipovića, visokog dužnosnika komunističke partije već od 1942. Teško je vjerovati da Ante Josipović nije okrvavio ruke do lakata, jer je njegova ratna i poslijeratna karijera bila besprijekorna i nije imao zapreka u napredovanju, a to su mogli samo slijepi pobornici zločinačkog komunističko-jugoslavenskoga režima. Partizani njegova odreda su sudjelovali i u egzekuciji širokobrijeških fratara u veljači 1945.

Stoga, Hrvatska čista stranka prava poziva predsjednika Josipovića da bude dosljedan i da se nama Hrvatima, potomcima ustaša i domobrana žurno ispriča za zločine svoga oca i da se konačno počnu procesuirati zločini partizanskih ubojica, koji su cijelu Hrvatsku zavili u crno. A kod isprike može pozvati i svoga oca Antu i predati ga organima, jer je još živ i nekažnjen, a vjerojatni je otimač židovskoga stana u Palmotićevoj, pa bi povrat imovine Židovima, predsjednik mogao pokazati vlastitim primjerom.

U Zagrebu, 15. veljače 2012.

Josip Miljak, predsjednik

Milan pl. Šufflay

Dana 18. veljače 2012. obilježava se 81. godišnjica smrti Milana pl. Šufflaya, jednog od najistaknutijih pravaških intelektualaca, ubijenog od strane velikosrba za vrijeme diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića. Hrvatska čista stranka prava će u Zagrebu na dostojan način obilježiti godišnjicu smrti velikana po kojemu je nazvano obrazovno stranačko tijelo Pravaška akademija “Milan pl. Šufflay”.

Protokol obilježavanja:

Petak, 17. veljače 2012. u 18 sati, Tratinska 2 (prostorije HČSP-a) – predavanje Ivana Gabelice o životu i djelu Milana pl. Šufflaya
Subota, 18. veljače 2012. u 10 sati, Dalmatinska ulica – odavanje počasti, polaganje vijenca i paljenje svijeća kod spomen ploče na mjestu atentata na Milana pl. Šufflaya

Pozivamo sve članove i simpatizere da u petak dođu u Tratinsku i poslušaju predavanje, te da nam se u subotu pridruže pri odavanju počasti Milanu pl. Šufflayu.

Bog i Hrvati!

Dalibor Dado Čebuhar

Dostaviti:
-Načelniku općine Fužine
-općinskom Vijeću općine Fužine
-svim sredstvima javnog priopćavanja

Poštovani!

Hrvatski branitelji darovali su nam slobodu. Da nije bilo njih koji su položili svoje živote na oltar Domovine i naši životi danas bi izgledali puno drukčije, a pitanje je biste li i vi obnašali povjerene vam dužnosti. Jedan takav heroj rođen je i u našem kraju.

Dalibor Dado Čebuhar, pripadnik 111. brigade „Zmajevi“ podnio je žrtvu za Domovinu 1992. godine. Žalosti nas činjenica da mu njegovo mjesto do sada ni na koji način nije odalo počast.
Ove godine navršit će se 20. obljetnica njegove smrti.

Stoga apeliramo na sve nadležne u općini Fužine da u čast vitezu Daliboru Čebuharu u općini Fužine imenuju jednu ulicu njegovim imenom ili postave prikladno spomen obilježje.

U Fužinama, 11. veljače 2012.

Filip Kovačić, Mladež HČSP-a Općine Fužine

Filip Kovačić, povjerenik Mladeži HČSP-a za općinu Fužine

Sebastian Bolf, povjerenik Mladeži HČSP-a za općinu Delnice

Delnice, 4. veljače 2012.

Od posljednjih parlamentarnih izbora, HČSP Primorsko-goranske županije je brojnija za više od stotinu mladih članova. Sukladno tomu, za povjerenika Mladeži HČSP-a za općinu Delnice imenuje se Sebastian Bolf (095/5332-155), maturant Elektrotehničke škola Moravice, a za povjerenika Mladeži općine Fužine se imenuje Filip Kovačić, maturant Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo u Rijeci. Imenovani povjerenici su se posebno istaknuli u jačanju organizacije među mladima na području Primorsko-goranske županije.

Bog i Hrvati!

Ivan Topić, predsjednik Županijskog vijeća HČSP-a PGŽ i dopredsjednik Mladeži HČSP-a

Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-VIIR-474-2012 odbio je Zahtjev Hrvatske čiste stranke prava, kojim smo tražili utvrđivanje zakonitosti provedenoga državnog referenduma. Unatoč tomu što ustavni Zakon o provedbi Ustava izrjekom zahtijeva usklađivanje Zakona o referendumu s Ustavom te su tomu Zakonu nedvosmisleno navodi da se Ustav ne može direktno primjeniti, ustavni suci su naš Zahtjev 31. siječnja 2012. glatko odbacili, upravo s obrazloženjem da je Sabor propustio donijeti Zakon o referendumu, ali da se u ovomu slučaju Ustav primjenjuje direktno. HČSP će podnijeti novi Zhtjev, proširen i dodatno argumentiran, kojega je sastavio vrsni odvjetnika za ustavna pitanja, a ako i na njega dobijemo negativan odgovor, našu borbu ćemo nastaviti Podneskom Vijeću Europske unije, Europskom parlamentu i Sudu pravde u Strasbourgu.

Bog i Hrvati!

Odgovor Ustavnog suda HČSP-u možete pročitati na sljedećoj poveznici:
Ustavni-U-VIIR-474-2012

Dana 27. siječnja 2011. u prostorijama zagrebačkog HČSP-a službeno je otvorena Pravaška akademija “Milan pl. Šufflay”, obrazovno tijelo HČSP-a, te je održano i prvo predavanje. Akademiju je otvorio predsjednik HČSP-a Josip Miljak koji je dao kratki uvod u Akademiju te svim polaznicima i organizacijom Odboru Akademije zaželio uspješan rad. Nakon što je i predsjednica Odbora Akademije Nikol Malić pozdravila nazočne te podnijela izvješće o upisanom članstvu, riječ je dobio prvi predavač Akademije g. Ivan Gabelica, obnovitelj HČSP-a i stručnjak za povijest pravaštva. U prvom 60-minutnom predavanju iz predmeta Povijest pravaštva, g. Gabelica je polaznicima izložio osnove pravaške ideologije na temelju kojih se pravaštvo uzdizalo i stasalo, te detalje iz povijesti prve faze Stranke prava.

Snimku prvog predavanja g. Ivana Gabelice možete pogledati OVDJE, kako bi predavanje mogli pogledati oni koji su bili spriječeni doći na predavanje ili nemaju prebivalište u Zagrebu, pa nisu u mogućnosti pohađati predavanja.

Oni koji se JOŠ NISU UPISALI na Akademiju, mogu to učiniti OVDJE.
Više o Pravaškoj akademiji možete pogledati OVDJE.

Sljedeće predavanje će se održati idući petak, 3. veljače 2012. u 18 sati u prostorijama zagrebačkog HČSP-a, Tratinska 2.

Za sve informacije se možete obratiti na e-mail pravaska.akademija@gmail.com

Državno izborno povjerenstvo
Visoka 15
10000 Zagreb

Predmet: Prigovor na protuzakonitu djelatnost DIP-a

Poštovani, unatoč tomu što je Hrvatska čista stranka prava podnijela Zahtjev za povlačenjem odluke o pravovaljanosti referenduma za pristupanje EU, kod Ustavnog suda pod brojem; U-VII R – 474/2012, a čije rješavanje se očekuje 30. siječnja u ponedjeljak, DIP i dalje obmanjuje hrvatsku javnost i donosi Odluku; Klasa: 014-02/12-20/03, Urbroj: 507-12-02 od 27. siječnja 2012. Obmana javnosti je tvrdnja DIP-a da se hrvatski narod većinom glasova odlučio ZA pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji. To nije samo obmana javnosti nego i kazneno djelo, širenja lažnih i uznemirujućih vijesti, zlouporabe položaja i propusta.

DIP je dužan izvijestiti hrvatsku javnost da je referendum proveden po starom Zakonu po kojemu da bi bio valjan mora izaći natpolovična većina hrvatskih državljana s pravom glasa, da se promjene Ustava iz lipnja 2010. ne mogu direktno primjenjivati bez donošenja i usklađivanja Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave (“Narodne novine”, br. 33/96., 92/01., 44/06., 58/06., 69/07. i 38/09.) s izmijenjenim ustavnim odredbama, koje na nov način reguliraju provedbu referenduma.

Dodatni je problem što se novo ustavno određenje o referendumu ne može neposredno primijeniti zbog Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 121/10.)
Stoga, tražimo da DIP neodložno poništi navedenu odluku, do rješenja Ustavnoga suda i da predsjednik DIP-a i cjelokupno Povjerenstvo smjesta podnesu ostavke, jer ne poštuju Zakone Republike Hrvatske koju predstavljaju u tomu važnom tijelu.

S poštovanjem!

U Zagrebu, 27. siječnja 2012.

Josip Miljak, predsjednik