Dana 19. svibnja 2012. HČSP grada Zagreba počinje s kampanjom “KUPUJ NA KVARTU!”. Kampanju će provoditi lokalne zagrebačke podružnice HČSP-a na području čitavog grada. Letcima, plakatima te razgovorom s građanima članovi HČSP-a će Zagrepčane pozvati da stupe u bojkot velikih trgovačkih centara, te da svu hranu i kućne potrepštine kupuju u malim trgovinama i pekarama naših kvartovskih susjeda te na našim tržnicama.

Razlog pokretanja kampanje jest činjenica da su veliki trgovački centri, uglavnom stranog vlasništva, u potpunosti bacili na koljena male kvartovske trgovce, te na taj način upropastili mnoge hrvatske trgovačke obitelji i povećali nezaposlenost.

Ova kampanja predstavlja okosnicu programa HČSP-a, a to je stvaranje solidarnosti i sloge među hrvatskim narodom, te uzimanje sudbine u svoje ruke. Naizgled je narod nemoćan pred vlašću koja nas gura u propast, no upravo takva percepcija je proizvod te iste vlasti, koja upreže sve napore da ubije svaku slogu u narodu. Narod je itekako moćan i sposoban preuzeti stvar u svoje ruke, no to se može dogoditi jedino onda kada među narodom vlada sloga i solidarnost. Cilj ove kampanje nije samo oživljavanje malih kvartovskih trgovaca u ekonomskom i gospodarskom smislu, već i poticanje hrvatskog naroda na opću solidarnost i slogu.

Kampanja službeno počinje u subotu 19. svibnja 2012. u 11.00 sati na tržnici Špansko u Zagrebu gdje će gradsko vodstvo HČSP-a održati tiskovnu konferenciju, dijeliti letke te razgovarati s građanima. Pozivamo sve medije da se odazovu na tiskovnu konferenciju i poprate početak ove kampanje.

S poštovanjem,

U ime Gradskog odbora HČSP-a grada Zagreba,

Frano Čirko, član GO i predsjednik Mladeži HČSP-a

Obavještavamo sve polaznike Pravaške akademije “Milan pl. Šufflay” i sve zainteresirane da u petak 18. svibnja 2012. dođu na novo predavanje profesora i književnika prof. dr. Tomislava Sunića. Predavanje će se održati u stranačkim prostorijama HČSP-a u Zagrebu, Tratinska 2, u 17.15 sati. Tema predavanja je „Identitet, nacionalni identitet i moderni hrvatski nacionalizam; značenje i smisao“.

Bog i Hrvati!

Nikol Malić, predsjednica Odbora Pravaške akademije “Milan pl. Šufflay”

Izvor: Politika.hr

Točno trinaest mjeseci nakon sramotne, montirane i političke presude političkoga suda u Haagu, našim generalima Gotovini i Markaču, održana je na tomu sudu žalbena rasprava. Gotovina se obratio na francuskom jeziku i kazao da je ponosan na Oluju, a Markač je kazao da ne prihvaća to da je član zločinačkoga pothvata i da je tu konstrukciju prvi put čuo na sudu. Već je toliko toga kazano i napisano na temu nepravde koja se čini generalima a preko njih i cjelokupnom hrvatskom narodu, pa je teško reći nešto novo. Dojam koji se stječe neizbježno podsjeća na montirani proces, počevši od manjkavih i izmišljenih dokaza tužiteljstva, a govori se čak i o protuzakonito pribavljenim dokazima. Odvjetnik iz Pariza Ivan Jurašinović je po tomu pitanju podnio tužbu Europskom sudu u Luksemburgu protiv Vijeća Europske unije koje je sudu protuzakonito dostavilo dokumentaciju, a prva rasprava je već održana.

Haaško tužiteljstvo je sasvim proizvoljno najprije izmislilo topničke dnevnike, pa protuzakonito granatiranje ako granata padne više od dvjesto metara od vojnoga cilja, pa brijunski transkript koji je vjerojatno krivotvorina, a i da nije to nije nikakav dokaz, pa prekomjerno granatiranje koje je trebalo izazvati egzodus Srba iz tzv. Krajine što također nije istina jer su Srbi dobili zapovijed od svoga vodstva da krenu u egzodus. Najopasniji presedan predstavlja zapovjedna odgovornost, protiv koje je ustalo dvanaest međunarodnih pravnih i vojnih stručnjaka. Po tomu se može svakomu suditi, i to u biti onemogućava samu obranu od agresije. Međutim pitanje je koliko će Haag kao politički sud to uvažiti, jer se taj presedan zapovjedne odgovornosti neće moći primjenjivati na Ameriku koja nije potpisnica povelje o osnivanju stalnoga Međunarodnoga kaznenog suda, i njezini vojnici su izuzeti od dosega suda. A nisu ju potpisale glavne sile kao što je Kina, Rusija a ni Izrael.

Upravo je taj egzodus Srba, kao posljedica operacije Oluja ono glavno težište i paradigma koja kopka Haag, a ne nekoliko civila poginulih u tako velikoj operaciji. Tužiteljstvo svim silama upravo to želi dokazati pozivajući se na famozni brijunski transkript u kojemu Tuđman navodno tvrdi da je broj Srba u Hrvatskoj prevelik i da kada se Srbi isele tamo treba naseliti Hrvate iz inozemstva. Potpuno se zanemaruje činjenica da je to bio okupirani teritorij i da ga Hrvatska ima pravo osloboditi vojnom operacijom. Kako tužiteljstvo ne može braniti tezu o nezakonitom oslobađanju hrvatskog teritorija, sada mijenja ploču i tvrdi da se i u zakonitom oslobađanju može počiniti zločin genocida i protjerivanja stanovništva. Koliko se samo tužiteljstvo zapetljalo u vlastitoj mreži spletki, pokazuje činjenica da ta njihova nova teza onda ruši postojanje zločinačkog poduhvata, a onda pada i cijela optužnica protiv generala.

Teško je donositi bilo kakve procjene, iako je nekoliko odvjetnika već istupilo u javnosti s tezom da će generalima kazne biti uvelike smanjene, to je ipak slaba utjeha. Jedina moguća presuda koju Hrvati mogu prihvatiti je oslobađajuća presuda, a sve drugo će imati teške posljedice za budućnost hrvatske države i samih generala. Kao paradigmu onoga što nas čeka u slučaju osuđujuće presude, navodim slučaj s Bleiburga 12. svibnja 2012. kada je austrijska policija zaplijenila transparent sa slikom Gotovine i Markača, kao da su već osuđeni ratni zločinci. Ono što zabrinjava je inertnost domoljubne javnosti koja jedino zna zapaliti svijeću i čekati milost. Kritizira se bilo kakav pokušaj prosvjedovanja za generale, jer im to tobože šteti i samo se prikupljaju politički poeni. Takve optužbe smo mi slušali kada nam je Vlada RH zabranila mimohod za generale. Javnost koja tim političkim poenima stalno nagrađuje one koji su Gotovinu transferirali u Haag, ne zaslužuje takvoga junaka. Javno optužujemo hrvatski narod, izdali ste svoje junake i prestanite zaboga barem cmizdriti, vi ne cmizdrite zbog generala nego zbog svoje nečiste savjesti.

Josip Miljak, predsjednik HČSP-a

Ljubomir Ljubičić

Zagreb, 15. svibnja 2012.

Ljubomir Ljubičić danas je izvijestio središnjicu stranke da povlači svoju odluku o ostavci koju je donio 2. siječnja 2012. Ostavku je podnio iz osobnih razloga, zbog nezadovoljstva radom Gradskog odbora grada Zagreba te nemogućnosti kvalitetne suradnje s nekim dužnosnicima GO-a. Sada se vraća jer se pripremaju novi izbori u GO Zagreba i želi dati svoj maksimalni doprinos radu stranke.

Podsjećamo da GO nikada nije prihvatio Ljubičićevu ostavku a njegov povratak u aktivnu stranačku politiku nas uvelike raduje.

Bog i Hrvati !

http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=14071:hsp-na-bleiburgu&catid=3:nikad-zaboraviti&Itemid=10

Na obilježavanju komemoracije žrtvama Bleiburške tragedije, zajedno sa udrugom „Hrvatski Domobran“ iz Dubrovnika sudjelovali su i članovi HČSP-a Dubrovnik sa svojim predsjednikom g. Pero Jakobušićem.

Iako je Nezavisna Država Hrvatska bila potpisnica Ženevske konvencije o pravima i poštivanju ratnih zarobljenika, na Bleiburgu i Križnom putu pobijeno je bez suđenja 200.000 razoružanih Hrvatskih vojnika i 500.000 civila – među kojima i žena, staraca i djece, te je s time izvršen najveći genocid nad hrvatskim narodom. Jugoslavija je, pod pritiskom međunarodne javnosti, potpisala Ženevsku konvenciju tek 1966. godine. Da je Hrvatska izgubila drugi Domovinski rat, procjene su da bi pobjednici velikosrbi zajedno s domaćim izdajnicima, isto kao i 1945.g., pobili najmanje 1.500.000 Hrvata.

Povjerenik HČSP za Dubrovačko-neretvansku županiju

puk. Pero Grkeš

http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=14001:intervju-josip-miljak-i-frano-irko&catid=9:politika-i-drutvo&Itemid=11

U posljednje vrijeme učestali su medijski napadi na Hrvatsku čistu stranku prava, koju ‘hrvatski’ mediji optužuju za sve i svašta. S tim u vezi, razgovaramo sa predsjednikom HČSP, g. Josipom Miljakom, te sa predsjednikom mladeži HČSP, g. Franom Čirkom.

Mediji Vašu stranku svrstavaju u ekstremističke, što mislite zašto je tome tako?

Nama je to izuzetna čast. Naime, to je pokazatelj naše ispravne politike, ali da bismo mi znali da smo na pravom putu za to nam nisu potrebne ocjene ovih antihrvatskih medija, to više govori o njima samima. Danas biti označen kao ekstremist identično je dobu dok smo bili Jugoslaviji, kada se svako domoljublje proglašavalo ekstremizmom. Hrvatska je bačena na koljena po svim pitanjima, nacionalnim, gospodarskim, moralnim i ne biti protiv takvoga stanja u Domovini značilo bi prihvaćati ga i predati se, a mi smo pravaši i nikada se ne predajemo, radimo i ne obaziremo se na etikete koje nam lijepe oni koji su uvijek bili i biti će protiv bilo kakve hrvatske države. (J.M.)

Kakvi su danas odnosi između Vašeg koalicijskog partnera HSP Dr Ante Starčević s kojima ste skupa izašli na izbore i Vas? Imate li udjela u odlukama za koje HSP Dr AS u Saboru dižu ili pak ne dižu ruke, čuje li se u Saboru i Vaš glas preko njih?

Odnosi s HSP AS s kojim smo skupa izašli na parlamentarne izbore i njima omogućili parlamentarni status nisu onakvi kakvi bi trebali biti. Nakon izbora nema nikakve suradnje ni kontakata, a to nije dobro jer su sada 2013. godine dvoji izbori pred nama, lokalni i izbori za Europski parlament. Mi jesmo različite stranke, bez obzira na isti pravaški prefiks, ali sadržajno se naše politike uvelike razlikuju. Nismo najsretniji zbog njihovih ograda od naše nacionalističke konferencije, a još manje s njihovim obrazloženjima. Nismo od nikoga tražili podršku, pa niti od njih, pa nam nije jasno što ih je natjeralo da se od nas ograđuju, mi sami odgovaramo za naše postupke. Pravaš koji ustukne pod pritiskom ovakve javnosti, dirigirane antihrvatskim medijima te autoritetima predsjednika vlade i države, ne može biti pravi pravaš. Nije naše da se svakomu svidimo, jer ako stoički branite pravaška načela, onda ćete uvijek biti razapinjani i blaćeni. Upravo takvu pogrešku je uradio i Ante Đapić, jer se silno želio svima sviđati, a to uključuje odricanje od pravaških načela i to ga je odvelo u propast. Svoje pristaše time razočarate i gubite, a tuđe nikada nećete pridobiti, to je besmislena i kukavička politika. U odlukama HSP AS nemamo nikakvoga udjela, a gospođa Tomašić je sama u Saboru i ne može puno učiniti, ali ipak imamo dojam da se može više. (J.M.)

Primjećujemo da je mladež Vaše stranke najaktivnija od svih desno orijentiranih stranaka. Možete nam reći nešto više o tome?

Doista je naša Mladež, naš ponos. Na neki način to nam je najbolje priznaje za naš dugotrajan i strpljiv rad. Naša politika mobilizira mlade Hrvate i Hrvatice, i oni su nam pravo nadahnuće i poticaj da ustrajemo u borbi. Naša Mladež nije samo najaktivnija na desnici, nego je zapravo jedina koja uistinu politički djeluje i koja je jako svjesna onoga što su, tko su i kuda idu. Mladež većinom čine studenti ili oni koji su završili studij a među njima ima i desetak onih koji su već magistrirali, naravno bez posla su jer kao članovi HČSP-a, u demokratskoj Hrvatskoj još ne mogu do posla, a imamo jako puno i srednjoškolaca. Svjesni situacije u Hrvatskoj, mi upravo u Mladež polažemo najveće nade i njih pripremamo za vremena kada će pravaši zauzeti značajno mjesto na političkoj pozornici Hrvatske. To vrijeme više nije tako daleko, u to čvrsto vjerujemo. Mladež djeluje posve samostalno, i predvođena predsjednikom Franom Čirkom uradila je brojne akcije, uspostavila kontakte s mladima iz europskih zemalja, što je i rezultiralo zabranjenom nacionalističkom konferencijom. Pokrenuli su i Pravašku akademiju Milan pl Šuflay i imamo već oko šezdeset polaznika koji ju pohađaju.(J. M.)

To je tipičan način rada ljudi iz Crvene akcije koji su i pokrenuli cijelu hajku na nas. Oni vam nalijepe etikete, posluže se notornim izmišljotinama i onda te izmišljotine neprestanim ponavljanjem pretvaraju u „istinu“. Riječ je o Jobbiku, i njihovu pokretu „64 županije“. Mi s njima surađujemo nekoliko godina i to pitanje smo odmah razriješili i utvrdili da oni nemaju nikakvih pretenzija na hrvatski teritorij, niti na bilo čiji drugi. Predsjednik udruge „64 županije“ (HVIM) László Toroczkai i parlamentarni zastupnik Jobbika član Odbora za ljudska prava Gyula György Zagyva su bili teško povrijeđeni takvim optužbama i to su na tiskovnoj konferenciji 14. travnja rezolutno demantirali, ali naravno, to je ostalo bez potrebnoga odjeka u medijima koji su nas najviše napadali zbog toga što tobože zovemo nekoga tko ima aspiracije na hrvatski teritorij. Naša suradnja ima sasvim drugi temelj i smisao, a to je stvaranje jake nacionalističke internacionale stranaka koje misle da Europska Unija nije dobro rješenje za Europu, nego da je jedino pravo i trajno rješenje Europa nacionalnih i potpuno suverenih država. Unija rađa hegemoniju i izazvati će sukobe velikih razmjera, naravno, voljeli bismo da tu nismo u pravu jer nitko ne želi sukobe. Vlast je jedva dočekala tu hajku na nas, a možda ju je ona i producirala, pa su nam zbog nacionalističke konferencije zabranili i mimohod za naše generale. Ta zabrana je čisti boljševizam i voluntarizam drugova Milanovića, Josipovića i Ostojića, koji se u rješenju o zabrani poziva na nepostojeće zakone. Oni se drže one Titove da se ne treba držati zakona kao pijan plota, a mi kažemo da ne priznajemo tu vlast koja ne štuje zakone vlastite države. Od benignoga naziva nas ekstremistima odjednom smo postali fašisti i nacisti, a to je sramota te bijedne vladajuće garniture, da jednu stranku koju je utemeljio Otac Domovine dr. Ante Starčević još 1895. naziva takvim ružnim imenima. Hrvati nikada nisu bili ni fašisti a još manje nacisti, fašisti su ovi koji su sada na vlasti. (J.M.)

Što se točno dogodilo na Vašoj konferenciji za tisak održanoj dne 08.05.og. i zašto su vas milicajci uopće prvo legitimirali, pa onda i priveli?

Mladež HČSP-a je došla na ideju da se 8. svibnja obilježi kao dan pada grada Zagreba, što on i jest, a ne kao što se ponovno želi prikazati kao dan nekakvoga oslobođenja. To nije bio nikakav skup nego tiskovna konferencija na kojoj je bilo nas 6-7 iz Mladeži i predsjednik MIljak, a to nije potrebno prijavljivati policiji, jer je javni skup ako je nazočno 20 i više ljudi. Počeli smo s tiskovnom točno u 11,30 h, ja sam pročitao priopćenje i to označio kao najtužniji dan u povijesti Zagreba i Hrvatske jer on označuje genocid nad našim narodom a ne nikakvo oslobođenje. Predsjednik Miljak je potom dao izjavu nazočnim novinarima, kojih je bilo pet-šest i onda su počeli problemi. Pojavila se skupina od dvadesetak tzv. antifašista, bušmana kako ih mi zovemo, uz ispriku Bušmanima, i počela vrijeđati mene i predsjednika Miljka, a kada nismo reagirali počeli su s prijetnjama. Odjednom je na Trg nahrupilo tridesetak policajaca svih boja, u civilu, plavaca i interventnih kojih je bilo najviše. Nisu reagirali na prijetnje koje su nama upućivane, nego su od nas počeli tražiti osobne iskaznice, što nas je dodatno razljutilo. Umiješao se Miljak i odbio dati iskaznicu, prosvjedujući prvo zbog maltretiranja i onemogućavanja našega političkoga djelovanja, a onda zbog toga što se policija stavila na stranu bušmana koji su nama prijetili. Kako je policije bilo daleko više nego nas, nije preostalo drugo nego se predati njima u ruke. Miljak je odveden u maricu a potom u I. postaju na Zrinjevcu. Mi smo napravili mali prosvjed ispred same postaje, što je vjerojatno utjecalo na puštanje Miljka nakon dobra dva sata isljeđivanja. Međutim, on ništa nije htio priznati i stoički se držao na miliciji, malo šale. (F.Č.)

Što mislite o slobodi medija u Hrvatskoj, te o njihovoj cenzuri?

Sloboda medija u Hrvatskoj ne postoji, postoji diktat i smišljena obmana javnosti, a svi važniji mediji su u rukama krupnoga kapitala koji je okupirao Hrvatsku. Mi smo za nedavne hajke na nas direktno upoznali tu slobodu medija i njihov utjecaj na hrvatsku javnost. Nažalost vidjeli smo i nešto što nas doista zabrinjava, a to nije samo nepostojanje niti jednog značajnijeg istinski hrvatskog medija, nego razina svijesti one tzv. domoljubne javnosti koja ne bi smjela nasjedati na medijske laži i podvale, koja bi trebala imati svoje mišljenje i stav. Nitko se nije usudio reći lijepu riječ za HČSP dok su nas čerečili i označili kao fašiste i naciste, nitko nije ustao u obranu slobode govora i javnoga okupljanja što je nama na jedan brutalan način uskraćeno, a to pokazuje koliko smo mi slabašno i zastrašeno društvo. Naprotiv, neki koji sebe nazivaju pravašima, pridružili su se falangi protiv nas, a to je više nego jadno i žalosno, mogli su barem šutjeti kao i do sada. Zbog toga su na vlasti sinovi UDBE, KOS-a i ostaloga antihrvatskoga smeća i biti će sve dok mi ne prikupimo dovoljan broj onih koji se ne boje. (F.Č.)

Kakvi su Vam planovi za budućnost?

Hrvatska čista stranka prava je povijesna stranka i jedino ona nosi naslijeđe Oca Domovine. Iz nje je nastao i Poglavnik Ante Pavelić, ustaški pokret i NDH, i mi se toga ni pod koju cijenu nećemo nikada odreći. Ustaštvo je samo revolucionarni oblik pravaštva, i dok se može stranački djelovati, mi ćemo tako i djelovati. Nas kratkotrajni neuspjesi ne mogu pokolebati ni razočarati i mi od naše borbe nećemo nikada odustati. To smo do sada i dokazali. Od 1992. kada je Ivan Gabelica obnovio HČSP, osnovano je desetak pravaških stranaka, i sve su one nestale. Keleminec i Ruža su novije pojave i tu njih ne računamo. Nas ne zanima nikakav uspjeh i ulazak u Sabor, ako to uključuje odricanje od pravaških ili državotvornih načela, zanima nas jedino ulazak u Sabor s našom izvornom politikom i ne želimo biti ničiji prirepak. S nama nema pogađanja i znamo da je to trnovit put, ali mi smo spremni njime ići jer je to jedini put kojim se može doći do stvarno slobodne i suverene Hrvatske. (J.M.)

Za kraj, što bi poručili našim čitateljima i općenito hrvatskom narodu?

Dragovoljac je vrlo čitan portal i hvala Vam na velikom trudu koji u to ulažete. Tu se okuplja dobar broj kvalitetnih domoljuba i objavljujete jako dobre tekstove. Svima njima i hrvatskom narodu možemo poručiti da se Država ne stvara samom njezinom uspostavom, nego se za nju treba neprekidno boriti. Mi smo stvorili državu, ali komu smo je stvorili i za koga su ginuli naši dragovoljci i bojovnici, sigurno nisu za Milanovića i Josipovića, koji slaveći zločinačke tzv. antifašiste i crvenu petokraku, izruguju Domovinski rat, rugaju se našim žrtvama. Narod je jednostavno zatečen količinom zla koje nam se čini, i takvo stanje stvara apatiju, beznađe i guši svaku volju za borbom. Ljudi su se povukli u sebe s mišlju, što ja tu kao jedan mogu promijeniti, a to je kobna pogrješka i postupanje po željama novo okupatora. Moramo se trgnuti i sami se boriti za svoje, jer je naivno do bola očekivati da će nama ova vlast išta dobroga donijeti, ona sada udara na narod, dižući poreze i cijenu energije, želi se narod razvlastiti, jer se više nema što opljačkati, a taj novac ide njima za njihove velike plaće, ne ide narodu. Nije država zbog toga da samo prikuplja novac od ljudi i puni proračun, država mora ljudima omogućiti dostojanstven život, radno mjesto i krov nad glavom. Jedino pravaši mogu omogućiti da višak nacionalnoga dohotka služi za socijalnu koheziju društva, a ne za punjenje džepova antihrvatskih lopova i stranih kompanija. Mi samo trebamo u naše ruke vratiti ono što je naše, a priče o nekakvim stranim ulaganjima su smiješne. To možemo postići ako se narod uključi u borbu, nijedna stranka za to nema sama snage. (J.M.)

Zahvaljujemo na odgovorima i želimo Vam puno sreće i uspjeha u Vašem budućem radu.

Priopćenje za javnost – svima

Gradski odbor HČSP-a grada Zagreba protivi se najavljenom otpuštanju 419 zaposlenika Zagrebačkog holdinga. Otpuštanjima se ne protivimo iz razloga što smatramo da Holding ima racionalan broj zaposlenika, već zato što smatramo da se otkazi neće dijeliti prema racionalnim potrebama i kriterijima. Otkazi u Holdingu će se dijeliti prema vezama i podobnosti, baš kao što su se i dodjeljivala radna mjesta. Do prevelikog broja zaposlenika Holdinga došlo se neracionalnim zapošljavanjem ogromnog broja ljudi bez javnog natječaja, koji su do posla u Holdingu dolazili putem stranačkih ili tzv. rodijačkih veza. Takav način zapošljavanja doveo je do sadašnjeg potpunog kaosa i nerada u Holdingu, što rezultira milijunskim gubicima na račun građana Zagreba. Otkaze, ali i kazne, potrebno je podijeliti onima koji su zapošljavali svoje stranačke drugove ili rođake.

Zagrebački holding potrebno je u potpunosti reformirati na način da svi zaposlenici kvalitetno rade i privređuju. Niti jedan kvalitetan rad ne može rezultirati gubitkom, a pogotovo u velikoj tvrtki kao što je Holding. Također, sadašnju Upravu Zagrebačkog holdinga potrebno je smijeniti jer su od Holdinga napravili svoj vlastiti zavod za zapošljavanje i pumpu za isisavanje novca Zagrepčana.

U Zagrebu, 10. svibnja 2012.

Frano Čirko, član Gradskog odbora HČSP-a grada Zagreba i predsjednik Mladeži

Dalje.com

Na današnji dan, 8. svibnja prije točno 67 godina, zločinačka komunistička vojska ušla je u nebranjeni grad Zagreb, do tog dana glavni grad Nezavisne Države Hrvatske. Tog dana, ulaskom partizana u Zagrebu je otpočeo najveći pokolj Hrvata u povijesti na području našeg glavnog grada.

Tim povodom, Hrvatska čista stranka prava je danas održala tiskovnu konferenciju na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, na kojoj je jasno dala do znanja da se 8. svibnja nikako ne može nazivati “danom oslobođenja”, već jedino danom okupacije. Na konferenciji su govorili predsjednik Mladeži HČSP-a Frano Čirko, te predsjednik stranke Josip Miljak. Na samom početku tiskovne konferencije, oko članova HČSP-a su se okupili tzv. antifašisti koji su za vrijeme konferencije dobacivali teške psovke i uvrede. Tada se u cijelu priču umiješala i policija koja je počela legitimirati HČSP-ovce, no ne i tzv. antifašiste. Josip Miljak tada odbija policiji predati dokumente, uz primjedbu da se policija ponaša selektivno i nekorektno prema njemu i ostalim članovima HČSP-a. Nakon kratke rasprave, Miljak ipak predaje dokumente, no biva uhićen od strane interventne policije te odvezen u I. policijsku postaju. Od “antifašista” nitko nije uhićen, unatoč tome što su teškim uvredama i psovkama javno pred policijom vrijeđali prisutne.

Ovaj skandal u centru Zagreba se dogodio po inerciji vlasti koja u državu unosi kaos i podjele, te koja svim silama pokušava uništiti svaki tračak domoljublja u Hrvatskoj. Poručujemo im da s takvom politikom neće dobro završiti.

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!

Večernji list; Tinolovka News ; Jutarnji list; Index.hr; 24sata; Slobodna Dalmacija; Danas.hr;

Okupacija Zagreba 8. svibnja 1945

Neki nas još i danas, i to s visokih mjesta u politici – antihrvatskoj – hoće uvjeriti da njihova borba za Jugoslaviju nije bila zlo i da su komunistički zločini bili antifašizam. Povijesne činjenice, one od 1941. do 1990. godine i one od 1991. do 1995. godine ih u tome demantiraju, a njihovi putovi su obilježeni potocima suza i krvi i gomilama rasutih ljudskih kostiju. Bili su to putovi Staljinova i Titova komunističkog pakla, a ne De Gaulleova demokratskog antifašizma! Druga činjenica koju danas, 8. svibnja želimo spomenuti je ulazak u – nebranjeni – Zagreb, srpske – naglašavamo srpske – jugosoldateske, koja je Zagreb okupirala na isti način kao i ona iz prosinca 1918. godine i izvršila masovni pokolj nad Zagrepčanima 8. i 9. svibnja – i nastavila u tjednima i mjesecima koji su slijedili. Naime, hrvatske oružane snage i sve ostale vojske povukle su se iz Zagreba 6. i 7. svibnja. Divizije koje su prve ušle u Zagreb pripadale su Prvoj jugoslavenskoj armiji čiji je zapovjednik bio Peko Dapčević iz Beograda i Drugoj armiji – Koča Popović iz Crne Gore, a bile su Dvadeset prva i Dvadeset peta srpska divizija – obje iz centralne Srbije – sastavljene od onih koji su poslije listopada 1944. kokarde zamijenili petokrakama. Zatim, Šesta Lička – pod komandom Đoke Jovanića i Dvadeset osma Slavonska pod komandom Radojice Nenezića u čijem su sastavu i vodstvu bili prvenstveno Srbi – iz četničkih monarhističkih ili komunističkih krugova. Zagrebački partizanski 10. korpus – toliko razvikani – nalazio se tih dana na području Varaždina i bio im je dozvoljen ulaz u Zagreb preko Sljemena te Sesveta i Dubrave tek 9. svibnja poslije podne (2 dana kasnije) s tim da su jednu noć morali prenoćiti na otvorenome u Sesvetama, a drugu na tadašnjem Špartinu stadionu, jer su sve prostore u gradu bile zauzele srpske jedinice. Zagrebački partizanski korpus je 10. svibnja formalno preuzeo dužnost ‘Zagrebačkog garnizona’, da bi već 15. svibnja 1945. bio rasformiran i stavljen pod zapovjedništvo 2. Armije Koče Popovića. ‘Guverner’ okupiranog Zagreba je postao Mijalko Todorović-Plavi, rodom iz Kragujevca. O tome je pisao general Ivan Šibl u njegovoj knjizi ‘Sjećanja’.

Tito je 11. svibnja 1945. pohvalio jedinice koje su ‘oslobodile’ Zagreb i njihove zapovjednike:

- I. Jugo. armija – Peku Dapčevića – rođ. u Ljubotinu, Crna Gora;
- II. Jugo. armija – Koču Popovića – rođ. u Beogradu;
- general majore: Ljubu Vučkovića – rođ. u Cetinju, Crna Gora;
- Milutina Moraču – Srbina iz Glamoča;
- Mijalka Todorovića – rođ. u Kragujevcu;
- i pukovnika: Blažu Lampara – rođ. u Cetinju, Crna Gora.

Komandant tadašnje parade Jugoslavenske Armije održane u Zagrebu, 13. svibnja 1945., bio je Vaso Jovanović iz Podgorice u Crnoj Gori, komandant I. proleterske divizije. Nitko od ‘pohvaljenih’ nije bio Hrvat niti iz Hrvatske, pa neka nam se sada objasni da to nije bila okupacija?! Treća činjenica o kojoj je važno reći par riječi je sutrašnji ‘Dan Europe’ – iako taj dan ima razloga slaviti samo polovica Europe, druga polovica je samo zamijenila jedan totalitarizam drugim. Jasno je o tome rečeno u Rezoluciji Vijeća Europe, i Rezoluciji Europskoga parlamenta, a koje se u Hrvatskoj uporno prešućuju u političkim krugovima i medijima. Ako u današnjoj Hrvatskoj sinovi jugoslavenske ORJUNE, OZNE, KOSA, UDBE, i njihovi unuci, a čija su usta danas puna europejstva, misle da će s tim kovčegom zla ući u Europsku uniju, varaju se! Rado ćemo i mi dati svoj doprinos u borbi za takvu europsku Hrvatsku.

Zagreb, 8. svibnja 2012.

Bog i Hrvati !

Izvor: HIC, Ante Beljo

Poštovani,

Promatrajući Vaš popis realiziranih investicija za 2012. godinu naišli smo na sramotni i krajnje neprikladni prijedlog koji ste čak i realizirali, a taj je uređenje spomenika „borcima“ (mesarima) NOB-a. Mi kao Hrvati, porezni obveznici te građani ovog grada sa gnušanjem osuđujemo tu investiciju i teško nam je za povjerovati da bi netko mogao predložiti nešto takvo uzimajući u obzir da smo se na tom kvartu rodili te kroz cijelo djetinjstvo naslušali priča naših starih o partizanskim zločinima u Remetama.

Naime, za one koji ne znaju kroz dobar dio drugog svjetskog rata Njemačka vojska je boravila u Remetama te imala zapovjedništvo u vili pri samom vrhu Bukovačke ulice. Kroz čitavo to vrijeme niti jedan žitelj Remeta nije ubijen niti pogubljen. Pri kraju rata partizanska banda je „oslobodila“ Zagreb pa samim time i Remete pri čemu je po priči naših baka i djedova krv tekla u potocima, a mrtvi Hrvati su zakapani po Remetskim šumama gdje još uvijek leže. Neka od stratišta i mogućih masovnih grobnica drugog svjetskog rata i poraća Grada Zagreba* (GČ Maksimir i bliža okolica):

1. Bukovačka šuma
2. Maksimirska šuma
3. Perivoj Maksimir, obrambeni jarci u blizini Poljoprivrednog fakulteta
4. Ulica Gospočak
5. Markuševac
6. Gračanska cesta
7. Remete – šuma Bukovina
8. Remete – šuma Hrptić
9. Remete – u blizini samostana – više lokacija
10. Remete – Fučkov jarak
11. Mirogoj – kod krematorija
12. Logor Maksimir
13. Logor Borongaj
14. Šestine – više lokacija
15. Mlinovi, i mnogo, mnogo drugih lokacija.

Poštovana gospodo, bilo bi Vam bolje da ulažete novac u dječji park kojeg u Remetama nema, možda i pokoji dječji vrtić da se malo rasterete postojeći prenapučeni nego dižete spomenike najvećim krvnicima Hrvatskoga naroda.

*Podaci su preuzeti iz idućih izvora:
-Komisija Hrvatskog sabora: Izvješće o radu (prijedlog, 1999.) – SK
-Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.–1946. – DOKUMENTI – Zagreb i središnja Hrvatska, Sl. Brod – Zagreb 2008 – D – Spomenica Bleiburg (arhivska građa), Zagreb 1995 – RD

Sa štovanjem,

Ivan Kolić, dopredsjednik HČSP-a, GČ Maksimir
Damir Kolić, predsjednik HČSP-a, GČ Maksimir

U Zagrebu, 8. svibnja 2012.