Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima
Hrvatska u danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima i dalje ostaje samo na retoričkoj razini, dok u praksi imamo sasvim drugačiju situaciju od svih ostalih članica Europske Unije. Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom komunističke diktature 1945. – 1990., ali kao što i samo ime kaže, to je doista ostalo samo na deklarativnoj razini.
Da u Hrvatskoj nema smisla obilježavati taj dan, potvrđuje nam naš svakodnevni život i mnoga komunistička obilježja koja nas stalno podsjećaju na komunistički režim. Hrvati se tako ne mogu sjećati nečega s čime žive, i čega se još nisu riješili. Sjećati se možeš nečega što je prošlo i s čime se raskrstilo. Nije provedena lustracija i dekomunizacija društva, nije osuđen niti jedan jedini partizansko – komunistički zločinac, nisu uklonjena obilježja toga totalitarnoga režima, čiji je simbol najljepši trg u Zagrebu i Hrvatskoj, koji nosi ime zločinca Tita. U Splitu čak i danas pokušavaju davati imena ulica po tim zločinačkim i koljačkim odredima.
Stoga držimo licemjernim današnje obilježavanje 23. kolovoza, od strane predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke, koji samo govori o žrtvama, ali nije spreman ništa poduzeti kako bi se ubojice tih žrtava osudile. Kao vrhunac tragikomičnosti koja je moguća samo u Hrvatskoj, na istom obilježavanju se našao i biskup Mile Bogović, i udbaš Ivan Grujić, koji je biskupa tužio što ga je nazvao udbašem.
Hrvatska će moći početi obilježavati dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, kada Josip Leko bude imao zakonsku zabranu bavljenja politikom, kao i Ivan Grujić i mnogi drugi takvoga kova. Ova farsa od obilježavanja je samo novo ruganje sa stotinama tisuća žrtava poubijanih od strane jugo-komunističkoga režima, i žalosna je stvar za Hrvatsku.
U Zagrebu, 23. kolovoza 2014.
Josip Miljak, predsjednik HČSP-a
