‘EU je nakaznost koja ruši sve nacionalne identitete!’
Intervju s nositeljem liste HČSP-a dr.sc.Tomislavom Sunićem:
‘EU je nakaznost koja ruši sve nacionalne identitete!’
‘Unija ne može samu sebe preživjeti. Baš kao ni patvorina Jugoslavija koja se sama od sebe raspala. Znaju dobro i EU čelnci da EU u ovakvom obliku ne može opstati, ali ne žele u javnosti to priznati. Oni misle da će dodatnim ukazima i zakonima riješiti probleme EU-a. No upravo se zbiva suprotno. EU sam sebe razbija, baš kao i bivša Jugoslavija jer nema legitimitet’, objašnjava dr.sc. Tomislav Sunić.
Ponedjeljak, 01 Travanj 2013 18:11
Prof. dr. Tomislav Sunić nestranački je nositelj liste za HČSP-a na izborima za Europski parlament. Ovaj pisac, prevoditelj, te bivši profesor političkih znanosti u SAD-u u razgovoru za Dnevno. hr nam je istaknuo svoje viđenje EU i hrvatske budućnosti u njoj. Rođen je u Zagrebu,a završio je 1977.g. francuski i engleski jezik, te književnost na Filozofskom fakultetu. Kako kaže:’ Jugokomunizam i skojevsko- afežejske fizionomije bile su mi toliko mrske, pa sam iz estetskih razloga, sa 18 godina, pobjegao u Indiju i Amsterdam i tamo živio kao hippy godinu dana. Barem sam sjajno upoznao ljevičarski mentalitet koji nije imao ništa od svog pravog bunta.’ Nakon mladosti odlazi u Ameriku gdje je magistrirao i doktorirao političke znanosti 1988.g. na University of California. Do 1993.g. radio je kao profesor političkih znanosti u Americi, a nakon toga se vraća u Hrvatsku gdje počinje raditi kao diplomat. Kao bivši emigrant i profesor bio je aktivan u promicanju hrvatskog pitanja u SAD-u, a također je pisao za emigrantske časopise ‘Nova Hrvatska’ i ‘Hrvatska Revija’. Gospodin Sunić, koji kaže kako njegova proza najbolje govori o njemu, napisao je više knjiga na engleskom i francuskom jeziku, kao i velik broj eseja na hrvatskom, njemačkom, francuskom i engleskom jeziku iz područja politologije, filozofije, književnosti i lingvistike. Iako nije član niti jedne političke stranke, priznao je da mu je simpatična mladež HČSP-a jer voli čitati Kumičića i Šufflaya.
Koji su Vaši razlozi za kandidiranje u Europski parlament? Mnogi spočitavaju na licemjerju ‘skeptika i fobova EU’. Uistinu, tko ondje ide po plaću od nekoliko tisuća eura, a tko po istinsku borbu za hrvatske interese? Možete li prognozirati rezultate i kome će na ovim izborima građani biti skloni?
Zamolila me je mladež HČSP-a. Neki dan su jedini obilježili godišnjicu smrti A. G. Matoša . Oni su jedini shvatili da moraju zastupati sve Hrvate, bez obzira gdje žive, bilo u Sarajevo bilo u San Franciscu, bilo u Sesvetama. Ja tu mogu pomoći. Zastupam glas i one druge Hrvatske koju jako dobro znam: osobito hrvatsku dijasporu koja je imala ključnu ulogu u stvaranju Hrvatske. Ali i glas hrvatskih branitelja i glas mojih prijatelja, stranih dragovoljaca iz Domovinskog rata– iz Flandrije, Francuske i Amerike. Radi njih sam se i vratio u Hrvatsku 1993. godine. Posao zastupnika u Uniji nije za mene neka novost, niti sinekura. To mi je građanska obveza. Kao bivši sveučilišni profesor u Americi, uoči raspada Jugoslavije, sretao sam utjecajne ljude pogotovo glede hrvatskog pitanja i hrvatskih disidenata. O tim ljudima ću jednom drugom zgodom govoriti.
Sasvim neprimjerena i ružna riječ ‘euroskeptik’ u našoj javnosti oblikovala je se kao označivač onih koji zaziru od tako ‘neophodne’ EU. Prema stavovima koje iznosite mogli bismo Vas nazvati euroskeptikom. Što zapravo ova riječ označava?
Ja sam jos više od euroskeptika. EU nije sazidan na pravim temeljima. Ja sam Europejac, ali ne Europeist. Marija Terezija, Princ Eugen ili Karlo V bili su veći Europejci od ovih euro -trabanta u Bruxellesu koji ne znaju točno niti gdje je Hrvatska na zemljopsinoj karti. Ovakva EU je nakaznost koja ruši sve nacionalne identitete.
Koje konkretne opasnosti nam prijete od ulaska u EU? Kakve posljedice nam prijete u ekonomsko – gospodarskom i socijalno – kulturnom smislu?
Unija ne može samu sebe preživjeti. Baš kao ni patvorina Jugoslavija koja se sama od sebe raspala. Znaju dobro i EU čelnci da EU u ovakvom obliku ne može opstati, ali ne žele u javnosti to priznati. Oni misle da će dodatnim ukazima i zakonima riješiti probleme EU-a. No upravo se zbiva suprotno. EU sam sebe razbija, baš kao i bivša Jugoslavija jer nema legitimitet. Ona ne može saživjeti jer nema pravi ustav. Imati pravi ustav potrebno je ustavotvorno tijelo, a to je narod. Ne postoji ‘europski narod’, već ‘europski narodi’. Po nedavnom Ugovoru o Mehanizmu o europskoj stabilizaciji (ESM), Hrvatska se može oprostiti od svog suvereniteta. Guverneri tog Mehanizma, po članku 30., odsad će šefovati u Hrvatskoj. Ne vjerujte floskulama o nekim magičnim pristupnim, predpristupnim ili postpristupnim fondovima. Hrvatska neće u srpnju ove godine ništa dobiti, nego će još morati davati. Stotinjak njemačkih ekonomista, akademika, i lijevih i desnih, pisali su prošle godine kancelarki Merkel o štetnosti Mehanizma za stabilizaciju. Francuski ekonomisti, i lijevi i desni, predlažu sve češće spas u protekcionizmu za propalu europsku industriju. U zadnjih 7 godina broj nezaposlenih u Uniji skočio je sa 12 na 20 milijuna ljudi. Da li vi stvarno vjerujete u neku svjetlu EU budućnost?
Budući da ste antikapitalist i antiglobalist – koja rješenja kao opreku ovom prokapitalističkom i proglobalističkom svijetu pronalazite? Potrebno je imati na umu da upravo tehnološko – znanstveni razvoj i je pogodovao isključivo u razvoju ‘globalnoga sela’.
Kapitalizam je isto zlo kao i komunizam. I još gore. Komunizam ubija tijelo, ali ostavlja nadu. Kapitalizam ubija i tijelo i nadu. Ako želi preživjeti, Europa mora stvoriti jaku carinsku uniju sa jakim protekcionističkim mjerama i to kao savez država, a ne kao „savezna država“ , kojom ona svakim danom postaje. Nema šanse da se EU obrani od jeftine radne snage i jeftine ‘bofl’ robe iz Kine i Indije. S jedne strane vlade država članica EU, ali i sama vlada Hrvatske, ubijaju ljude visokom porezima, a s druge strane režu im plaće, a time i potrošnju i proizvodnju. To su gluposti koje nemaju veze sa osnovima makroekonomije. Danas je krupni kapital ušao u savez sa bivšim marksistima i ljevičarima. Ljevičari smatraju da svaka suverena država smrdi na mogući fašizam, a kapitalisti pak mrze svaku državu jer im država pravi probleme prilikom protoka kapitala – njihov eufemizam za globalnu pljačku .
Stvaranje ‘svjetske globalne vlade’, medijska propaganda i indoktrinacija, stvaranje univerzalnog jezika, naroda, kulture, nestanak čovjekova identiteta čime on postaje resurs, ‘zombi’, poslušan. Gdje vodi cjeloukupna politika? Nedavno je u njemačkom parlamentu izglasano i kako voda nije prirodno ljudsko pravo.
To je logična dinamika kapitala koja se već mogla uočiti prije sto godina . Ništa novog. Kapital traži uvijek nove izlaze; ako je došao do Aljaske ili Antarktika, onda mora dalje sve dok se sam ne uruši. Dobre su vijesti, a o tome sam puno stručno pisao, da će se kapitalizam, slično kao i komunizam, ubrzo sam urušiti. Ali cijena će biti visoka.
Možete li nam predočiti neka svoja iskustva iz Amerike? Kako opisujete američko društvo i rasne sukobe ondje?
Amerika je simbol i kraj globalnog kapitalizma. Ona je groteska europskog duha, ali ujedno i mimikrija Europe, uključujući i EU institucije. U biti, riječ je o jednom te istom sistemu groteske ili duple simulakre, gdje europska i američka politička klasa jedna drugu oponašaju sa lošim akcentom. Riječ je o vrhuncu liberalnog Sistema, koji već 300 godina polazi od gledišta i prakse da ‘ sutra mora biti bolje od danas.’ Takva svijest amerikanizma, a čiji je izdanak EU mašinerija, uvijek u pravilu vodi do razočaranja. Sutra može biti u Hrvatskoj puno gore nego danas, a prekosutra može biti užasno – što su naši stari dobro znali. Amerikanizam i europeizam su ideologije progresa, koje putem iluzija i Hollywood simulakre, u praksi uvijek vodi do teških razočaranja.
Jeste li u kontaktu sa američkim nacionalistima, te dijelite li njihove stavove? Bliži li se umjetno izmiješanom američkom ‘kompotu’ naroda, vjera, rasa konačan krah?
Riječ ‘nacionalizam’ ima u Americi drugo značenje nego u Europi. To je i prednost bijelih Amerikanaca, ali ujedno i njihov nedostatak . Prednost u toliko što nisu opterećeni sitnim plemenskim duhom, kao što je to kod europskih nacionalista, koji u pravilu grade svoj identitet uvijek na temelju odbacivanja ‘onog Drugog’ i mržnje prema drugom susjednom narodu. Nedostatak je u tome što američkim nacionalistima nedostaja kulturna podloga i osjećaj za tragiku. Poznam mnoge tzv. ‘racialističke grupe’ u Americi, a one mene još bolje. Upravo kao što je praksa sa svim nacionalistima, njima nedostaje smisao za strukturu i organizaciju. No, Amerika ima jače homogeno bijelo stanovništvo nego Europa sa podsvjesno jačom rasnom sviješću, tako da možemo u Americi prije nego u Europi vidjeti još velika iznenađenja. Rasna polarizacija i balkanizacija – na implicitan način, sve se više osjeća u Americi. Od zatvora, fakulteta i vojske – svatko zna gdje mu je mjesto. Ali logično da o tome nitko ne želi javno govoriti jer nitko ne želi biti prozvan ‘rasistom’ .
Zalažete li se za rasni i kulturni identitet Hrvata i ostalih europskih naroda? Danas je prilično ‘nepopularno’ biti rasist. Možemo li očekivati rasne sukobe u EU?
Rasni neredi su svakodnevnica u EU, ali o njima se malo govori. Neukoelln u predgrađu Berlina je praktički dio grada gdje nije dobro biti bijelac i gdje policija ne voli zalaziti. Rasni neredi u Amiensu, Dijonu i Grenobleu su česti, premda se nikada tako službeno ne definiraju. Službeno ih mediji nazivaju ‘religijska nesnošljivost’. No svi došljaci znaju vrlo dobro koja je boja njihove kože, ali i koža Europljana . London ima 40 posto građana ne-Europljana, Marseilles, 30 posto, Malmoe 30 posto i tako redom. Rasna mržnja Europljana i ne-Europljana prvenstveno funkcionira na ‘implicitnoj’ tj. skrivenoj bazi. Ali, s dolazećim ekonomskim katastrofama i demografskim promjenama, rasizam će postati uskoro vrlo eksplicitan. Neki lijevi hrvatski političar može ovdje meni docirati kako ‘jako voli Crnce ili Azijate’, no pitanje je koliko ih on voli u svom susjedstvu. Htio bih vidjeti hrvatske političare koji se zaklinju u suživot, kako bi reagirali da im pored njihovih skupih vila i kuća u Istri ili na Braču, iskrsnu veliki prihvatni centri za izbjeglice iz Azije i Afrike. Vidjeti će te za dva dana što znači eksplicitan rasizam. Ništa nisu naučili iz propalog jugoslavenskog multikulturalnog projekta. Ljudi kroz povijest grade zidove, bilo u Kini, bilo rimski ‘limes’, bilo danas na Zapadnoj obali Palestine i Izraela, ne iz hira, nego iz prostog razloga jer nasilni suživot nigdje ne funkcionira. Moj je prijedlog: upravo da bi se spriječio svaki rasizam treba svakom narodu i rasi omogućiti da zadrži svoj vlastiti rasni i nacionalni identitet- čak ako želi biti potpuno izoliran. Kapitalizam, u borbi za jeftinom radnom snagom, dovodi milijune stranaca u Europu i time stvara fobije i mržnju i kod domaćina i kod došljaka. U EU-u prijete rasne eksplozije.
Pobornik ste filozofskog pokreta ‘Europska nova desnica’. Upravo zbog traženja narodnosnog identiteta ovaj pokret, ali i pokret europske desnice jača. Možete li opisati važnost takvih pokreta, te hoće li takvi pokreti doživjeti i jačanje na našim prostorima?
To je kriv naziv kojeg su stvorili francuski mediji 70-tih godina prošlog stoljeća. Tzv. ‘Nova desnica’, gdje se i mene gura, a ljudi nemaju pojam o čemu je riječ, niti je ljevica niti desnica, nit stranka, niti pokret. To vam je vrsta jednog ‘think tanka’ jedna ‘škola učenja’, koja ruši sve dogme i odbacuje svaki redukcionizam. Nova desnica ima veliki broj genetičara, sociologa, politologa i umjetnika, koji odbacuju dogme i mitove koje slušate u školi i u medijima svaki dan.
Za vrijeme SFRJ bili ste politički emigrant. Čak su i članovi Vaše obitelji doživjeli velike neugodnosti (Vaš otac koji je bio u zatvoru). Što to donosi komunizam i koje su njegove opasnosti?
Komunizam je vrsta političke patologije koja je odraz želje za jednakošću u svim pogledima. Komunizam nije samo ideologija, već i vrsta antropologije koja stvara iluziju da svaki čovjek može biti sve; i lijep glumac, i bogat biznismen, i genijalac. Takav duh doveo nas je od Francuske revolucije pa do Boljševičke revolucije u serijske katastrofe. Taj duh, tj. ‘ja mogu sve, ja znam sve’, taj duh ‘uravnilovke’, još je prisutan u Hrvatskoj. Komunizam je nakon 1945. biološki uništio Hrvate, ali i Srbe.
Na kraju, koju poruku biste uputili građanima, a naročito mladim ljudima koji su definitivno razapeti između ‘ideologija i odgoja’?
Budite moderni i arhaični. Čitajte hrvatske klasike i slušajte postmoderne Boese Onkelz, Laibach ili Thompsona. Biti desničar ne znači imati uvijek cvikere ili razmišljati o hemoroidima. Desničarska misao je jako duboka, ali nepoznata. Ona je tradicionalna i hipermoderna. Čitajte moje knjige.
Dnevno.hr
Ponedjeljak, 01 travnja 2013 18:11
