Ekstremizam je to što se danas radi HČSP-u
Njemačka – Hürth, 20. siječnja 2011.
Nakon što smo naše zamjerke iznijeli Josipoviću on ih je bahato odbio. Kada mu je dojavljeno da eventualno namjeravamo prosvjedovati pozvao nas je na razgovor. Formalni razlog našega pozivanja kod Josipovića bio je, kako se ispostavilo, nepostojeći letak HČSP-a koji se navodno dijeli po Njemačkoj. Što misliti o stručnosti predsjednika i njegovih savjetnika koji ne razlikuju obično pismo koje je upućeno adresatu, od letka koji je javan i upućen masi? Ili se ovdje radilo o “Što je babi milo to se babi snilo” odnosno uvoda u jedan scenarij? Već s “letkom” nam je predsjednik nastojao podmetnuti kukavičje jaje premda dobro zna da takav letak nikada nije postojao niti bio dijeljen po Njemačkoj. Trebao bi nam se ispričati ili, ako je nasjeo jednom od svojih savjetnika, to priznati.
Kada smo od nadležnih njemačkih vlasti zatražili dozvolu za odrzavanje mirnog prosvjeda (Mahnwache) povodom dolazka hrvatskog predsjednika u taj grad, naveli smo mali broj učesnika. Razlog tome nije samo što nismo iluzionisti, naime HČSP u Njemačkoj ima samo četiri ogranka, već smo vodili i računa o tome da je iseljena Hrvatska izgubila interes za političko angaziranje te da će biti podvala i pokušaja odvraćanja naroda. Najlakše je demotivirati ljude da dođu na demonstracije na način da se podigne stupanj sigurnosti nekom „bombom“ ili mogućim atentatom, jer to odbija i one koji su mislili doći na demonstracije. Uz to treba organizatore demonstracija diskreditirati, proglasiti ne samo destabilizirajućim faktorom već im imputirati ekstremizam.
Uočavamo trend da se mirni i legitimni prosvjed koji je uperen, ne protiv dolaska predsjednika RH u Njemačku, nego protiv njegovih ekstremnih izjava kojima veliča zločinacke simbole u Srbu, proglašava ekstremizmom i stavlja u istu ravan s “poslanom-naručenom” bombom u naše veleposlanstvo u Berlinu.
Predsjednik dr. Ivo Josipović odmah iztrčava, tvrdeći da je riječ o ekstremistima, prejudicirajući istragu njemačkih organa. Priča o bombi u Berlinu podsjeća na onu u Pazinu pred planirani Thompsonov koncert. Kajin je tada optužio hrvatske ekstremiste, desničare. Kada se ustanovilo da je bombu postavio njegov prijatelj ‘antifašist’, nije imao ni mrvicu morala da se ispriča. Ne znam hoće li se predsjednik ispričati ako se ustanovi da nije riječ o ekstremizmu?
Čudno, dan nakon objave našega poziva za demonstracije pojavila se ne samo „bomba“ već je i objavljena privatno izrečena prijetnja novinaru, od strane tajnika jednog ogranka HČSP-a.
Sve to je bilo dovoljno da je HČSP proglašen u dvije vijesti divljom ustašoidnom strankom koja prijeti novinaru, a budući da su oni nosioci prosvjeda u Njemačkoj, ovo je i te prosvjede smjestilo u zonu terorista koji prijete i kojih se treba čuvati. U tu trubu sviraju raznovrsni Marići i Borići u Njemačkoj, slijedeći huškače iz Hrvatske. Ovdje se izvrću činjenice tako da se onoga tko želi mirno prosvjedovati naziva ekstremistom, a ne onoga tko daje ekstremističke izjave usput slaveći zločin. Ekstremizam je to što se danas radi HČSP-u i to u Njemačkoj, zemlji koja je kulturu prosvjedovanja razvila do savršenstva.
Usput rečeno, dok se privatna prijetnja jednog lokalnog tajnika HČSP-a u Hrvatskoj medijski stavlja na sva znona, čak se traži zabrana stranke, šutke se u istim medijima prelazi preko činjenice da se meni kao organizatoru prosvjeda i ne lokalnom vec međunarodnom tajniku HČSP-a prijeti ubojstvom, poradi čega uživam dodatnu zaštitu od strane njemačke policije.
Budući da smo predvidjeli sličan scenarij uvijek smo naglašavali da naš sutrašnji prosvjed nije koncipiran kao masovna demonstracija, već prosvjed upozorenja (Mahnwache) i zato držimo da smo cilj već postigli bez obriza bude li na njemu sutra 10 ili 100 prosvjednika u Mainzu.
Hürth, 20.01.2011.
Ivan Lozo, međunarodni tajnik HČSP-a
