• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Domoljublje se ne može glumiti



Piše: Josip Miljak
Poštovani uredniče cijenjenoga Hrvatskoga lista, osvrnuo bih se na Vaš članak „Povratak nacionalnim interesima“ u HL-u br.231. od 26. veljače 2009.
Visoko cijenim Vaše analitičke sposobnosti i dijagnostiku kada je u pitanju naša politička situacija. Uvijek nepogrješivo uočavate bit problema i obračunavate s njim. Međutim i najboljima se potkrade poneka kriva prosudba, u vidu makar i kratkotrajne nade, ali možda ste ju upotrijebili samo kao figuru. Poznavajući Vas skloniji sam mišljenju da je to ipak bila samo stilska figura radi kompaktnosti i uobličenja samoga članka.
Naime ono na što želim upozoriti krije se u samomu naslovu članka „Povratak nacionalnim interesima“. Kako svi znamo kakvu politiku provodi ova vlada, onda doista groteskno zvuči izjava najprije Jadranke Kosor a onda i premijera, da se ne ćemo odreći ni pedlja hrvatskoga teritorija, unatoč slovenskim ucjenama. Što znači odricanje ili neodricanje nekoga pedlja državnoga teritorija, kada znamo da je cijela Hrvatska izručena stranomu kapitalu i stranim kompanijama. A da vladu teritorij uopće ne zanima dokaz je čitav niz neriješenih graničnih pitanja na Dunavu 10 000 ha, Prevlaka, Sv. Gera, Kostajnica, Mura a najflagrantniji primjer je neproglašenje ni ZERPA a kamoli gospodarskoga pojasa na Jadranu.
I ova tragikomedija sa Slovenijom je dokaz da vlada pokaže „interes“ za nacionalno samo u slučajevima ugroze njihova presvetoga trojstva EU-a, NATO-a i stranoga kapitala.
Stoga svako vjerovanje da bi se oni mogli vratiti nacionalnim interesima i da bi mogli negdje podvući crtu i zaustaviti daljnje ponižavanje Hrvatske, je naivno. A vrhunac tragikomedije bi bio da narod doista povjeruje da će oni koji su nas doveli u ovu situaciju, odjednom biti sposobni i izvući nas iz nje.
Samo krajnje naivni, politički nepismeni ili oni pripravni na izdaju mogu pomisliti da im demokracija sama po sebi jamči poštenu igru i bezuvjetno poštivanje pravila te igre. Demokracija ne jamči ništa takvoga, ona je varka koja malim narodima pruža prividnu slobodu, ali tu tobožnju slobodu ima samo pojedinac, kojega globalistička mreža opet u biti čvrsto drži u zagrljaju bezvrjednota i anacionalizma te drugih čari potrošačkoga i bezbožnoga društva. Ali recimo da je čovjek i slobodan, to opet ništa ne znači kada su mehanizmi demokracije i „slobodnog“ tržišta uz svesrdnu pomoć vlasti, učinili da se zarobi cijela naša država i njezini potencijali. Vrhunac naivnosti jest vjerovanje da se ono što se teškom mukom, krvlju i silom oružja stvorilo, može održati i sačuvati bez te iste sile. A osobito ne uz poklič da si spreman sve dati i prodati ne bi li se ušlo u EU i NATO.
A taj isti „demokratski“ svijet sve ono što je domoljubno i ne daj Bože nacionalističko proglašava nazadnim i opasnim. A ja sam 100% uvjeren da ova naša vlast nikada ne će zaslužiti etiketu nazadne i reakcionarne vlasti. I zbog toga ni u jednomu kontekstu ne vjerujem u nju.
Za podvlačenje crte ispod koje se ne ide oni naprosto nemaju onu stvar, a i predaleko su otišli.
Jedini spas je da birači glasuju za „nazadne“.

Hrvatski list, 05. ožujka 2009. Josip Miljak