• Twitter
  • Facebook
  • Feed

DIGNIMO TITA U ZRAK



U duhu Rezolucije Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima te Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina komunističkog poretka u Hrvatskoj, Građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg najljepšem zagrebačkom trgu nazvanom imenom zločinca maršala Tita, organizira prosvjed u subotu 09. veljače 2008. godine ispred HNK u Zagrebu. Zločin je zločin upozoravaju nas organizatori gospođa Bušić, profesor Jurčević i ostali. Na žalost to nije točno. U Hrvatskoj vladaju dvostruki kriteriji i licemjerno vrednovanje zločina ovisno tko ih je počinio. Postoje zločini koji se prečesto uvećavaju i izmišljaju i o kojima se konstantno laže i drugi zločini koji se prikrivaju, umanjuju i o kojima se ne govori, jer su njihovi izvršitelji i nalogodavci „moralne vertikale“ po kojima se zovu ulice, trgovi i škole. Josip Broz Tito je najveći zločinac u povijesti hrvatskoga naroda. Taj nepismeni bravar, novovjeki Kaligula ima na duši stotine tisuća nevino pobijenih i zaklanih Hrvata. Kao komunistički diktator odgovoran je za Bleiburg, Križni put, Jazovku, Goli otok, Gradišku i Lepoglavu, za stotine nevinih žrtava atentata diljem svijeta, za progon crkve i ubojstva svećenika i još mnoge zločine. Kao partiznski satrap bio je vrhovni zapovjednik partizanskih odmetnika koji tijekom rata nisu imali niti jednog zarobljenika. Kao pravi antifašisti oni su zarobljenike jednostavno i bez suda ubijali i bacali u jame. Izvještačenim rusko- srpskim narječjem, nakon što se surovo obračunao sa hrvatskim proljećem i proljećarima, poručio je: „… kako će prije Sava poteći uzvodno nego li Hrvati dobiti državu …“ .

Na žalost takav stvor ima ulice i trgove diljem Hrvatske, što najbolje govori o stanju moralnog i mentalnog zdravlja u Hrvatskoj. Samo lud, bolestan ili okupiran narod može spomenike dizati svojim krvnicima i komunističkim diktatorima. Što smo od toga neka zaključi svatko za sebe. Makar to bio glas vapijućeg u pustinji potez Građanske inicijative za micanje zločinca Tita je za svaku pohvalu i budi nadu u ozdravljenje bolesnog hrvatskog društva.Krajnje je vrijeme da mi koji smo srušili njegovu Jugoslaviju napokon dignemo Tita u zrak.

Jedan stari aforizam: „Ne smijem se ni počešati gdje me SRBI…“ uz suvremeni nastavak riječi koja se radi pristojnosti piše kao tri točke, savršeno oslikava ponašanje Sanaderove vlade. Niz poniženja kojima smo izloženi u međunarodnoj i unutarnjoj politici posljedica su dvolične, ljigave, nedosljedne i nesposobne politike. Kada koalirate sa četnicima kako bi se dodvorili svjetskim moćnicima onda je razumljivo zašto glavu dižu i po – četnici.

Jedan takav je i ravnatelj škole u Jagodnjaku Milovan Ležaja. Podnio je ostavku, a ministar ga je ishvalio, kao razumnog i visokomoralnog humanistu, iako se pedagog fizički obračunavao pred kamerama. Sutradan je povukao ostavku i zatražio ponovni razgovor sa ministrom, vjerojatno će po- četnik tražiti mjesto pomoćnika ministra, jer u protivnom i dalje hrvatska djeca u Hrvatskoj neće smijeti učiti hrvatski jezik, a hrvatski ministar se neće smijeti počešati tamo gdje ga SRBI… !

Nesposobna, nedosljedna i nesamostalna vlada ne može, ne želi niti smije četniku dati otkaz. Zato i živimo u vremenu frustracija, trauma i nasilja jer država ne funkcionira na niti jednoj razini. Sluganski mentalitet u odnosu na Srbiju, Sloveniju, EU, Haag vratio nam se kao bumerang. Pregovori o ulasku u EU doživljavaju fijasko, ZERP se ne primjenjuje, EU nas ucjenjuje… sve uspjeh do uspjeha.

Zato cvate korupcija i sprega mafije i politike na svim razinama. U Zagrebu za Bandića glasuju HDZ – ovci a protiv njega SDP – ovci. U Splitu izmjene GUP – a u kojima se pogoduje konkretnim poduzetnicima prolaze zahvaljujući bivšem SDP – ovom gradonačelniku. Još tragičniji primjer je kada isti čovjek koji je instalirao gradonačelnika a i predsjednika Hajduka, kao i još nekoliko članova poglavarstva, prilagođava plan sebi i prenamjenom jedne zone ostvaruje preko noći enormnu zaradu.

Prije su namještali malo lukavije, skrivenije i opreznije. Kupovali su vijećnike i poglavare, ali sada su puno bahatiji, drskiji i hrabriji pa namještaju sami sebi. Jer su u vlasti, u gradu, u Saboru i u Vladi… oni članovi lože.

Hrvatski list, 07. veljače 2008. god. Luka Podrug