Dezorijentirani politikant
Josip Miljak, Hrvatski list 1. srpnja 2010.
Poštovano uredništvo HL-a, u jubilarnom 300-tom broju na stranici 32. autor članka naslova „Dezorijentiranost pravaških stranaka“, ničim izazvan minorizira i neutemeljeno optužuje po njemu „mnoge“ pravaške stranke, iako spominje samo tri stranke, HSP, HČSP i A-HSP. Koje su to još pravaške stranke, to ostavljam mašti autora, jer ih više nema izuzevši jednu novu koja sebi pripisuje pravaški predznak. Za nas koji smo direktni akteri konačnoga ujedinjavanja pravaštva, čudno zvuči ocjena autora o posvemašnjem neslaganju pravaša i njihovoj razjedinjenosti, te ju smatramo nedobronamjernom, s neskrivenim ciljem razbijanja našega započetoga zajedništva.
Držim nužnim, za dobrobit pravaške ideje općenito ukratko obrazložiti zbog čega ima više pravaških stranaka, a nema npr. više HDZ-ovskih, SDP-ovskih itd. Pravaštvo je jedna jedinstvena, povijesno utemeljena izvorna hrvatska državotvorna ideja, i druge političke ideje, a koja bi bila prohrvatska u Hrvatskoj nema. Sve ostale ideje koje se uspješno prodaju narodu služe za njegovo porobljavanje, a takva im je svrha bila i kroz cjelokupnu našu časovitu višestranačku povijest. Za te ideologije, postoji samo jedna čvrsta odrednica, pod svaku cijenu biti na vlasti i ništa više. One nemaju nikakvu ideologiju s kojom bi se identificirao državotvorni Hrvat, one idu uvijek niz slugansku struju, koja nas u pravilu odvede u nigdinu, liši nas stvorene države, lišava nas naše imovine, časti, ponosa, dostojanstva i svega što čini državu jednoga naroda, a kada se ti procesi privode kraju, narod se ponovno budi i pokušava s velikim zakašnjenjem spašavati što se spasiti dade.
Kao i uvijek kroz povijest, od nastanka artikulirane državotvorne pravaške misli dr. Ante Starčevića, u takvim sudbonosnim trenutcima kada opstanak same države dolazi u pitanje ili pak njezina uspostava, Hrvati prigrle pravaštvo kao jedini spas. Sve stranke kroz povijest, a spomenut ću samo HSS Stjepana Radića, kada bi odustajale od pravaških načela, priklanjale bi se našim porobljivačima, a to je uvijek značilo izdaju naroda koji im je davao povjerenje zbog domoljubne, a ne zbog anti-domoljubne retorike. Radić je 1925. pokleknuo, napustio državotvornu politiku i priklonio se jugoslavenstvu što je kasnije rezultiralo velikosrpskim terorom i diktaturom. Radić nije bio nagrađen zbog toga što se priklonio kralju i izdao svoj narod, nego je bio ubijen i to u Skupštini u Beogradu.
Međutim, unatoč takvoj pogubnoj politici, Hrvati su iako teško zamjerivši Radiću taj novi kurs njegove politike, i dalje u velikoj mjeri glasovali za njega i kasnije za Mačeka, uvjereni da je to politika iz nekog višeg interesa, a i takav smo narod, spremni na pljuske i opraštanja, pa je dio glasova dobivao i zbog toga. Poveznica s HSS-om je važna zbog naše današnje situacije koja je identična po načinu događanja i provođenja politike, kada je u pitanju HDZ. Tuđman nije stvorio državu s projugoslavenskom retorikom, a niti s veličanjem ZAVNOH-a, nego je prve izbore dobio zbog izjave da je NDH bila izraz težnji hrvatskoga naroda, i time je pridobio kritičnu domoljubnu masu za osvajanje vlasti.
Državu je dakle stvorio na čistim pravaškim državotvornim načelima Oca domovine, i po klasičnim povijesnim primjerima kada je hrvatski narod uspijevao stvoriti državu. Međutim čim se učvrstio na vlasti, počeo je trabunjati o ZAVNOH-u, te time najavio svoj novi, po Hrvatsku pogubni kurs, isto kao svojevremeno Radić, što je bio šok za sve domoljube koji su mu dali bezrezervnu potporu. Zbog takvoga kursa, koji su Sanader i Kosor, do kraja prostituirali, danas imamo ovakvo stanje. Sve ovo nam pokazuje i dokazuje, da se država ne može graditi na lažnim temeljima, jer ona mora kao takva neminovno propasti.
Pravaštvo nije samo stečevina koju nam je ostavio dr Ante Starčević, on je samo artikulirao povijesno državno pravo hrvatskoga naroda, od stoljeća sedmog, pa nama nije potrebno tražiti novije temelje za državu, a osobita glupost ravna izdaji, jest temeljiti državu na lažnim i nepostojećim temeljima. Nije čak potrebno ni Domovinski rat uzimati kao temelj države, on se može uzimati samo kao ostvarenje i potvrda našega povijesnoga državnoga prava, koje su nam avnojevci i zavnohovci i 1991. htjeli uskratiti. Stoga, vidimo da je pravaška ideja bila provedena uspostavom same države, a odustajanje od nje dovodi do erozije i propasti same države.
To je dokaz da pravaštvo svoju punu afirmaciju može doživjeti samo u izgradnji države po pravaškim načelima, a da je sama uspostava države tek ostvarenje njegova temeljnog okvira i zadaće. Stoga slijednici ZAVNOH-a, pravaštvo proglašavaju nepotrebnim nakon što se država uspostavi, što se pokazalo pogubnim i na što su mnogi nasjeli i odmaknuli se od politike, prepustivši vođenje politike zavnohovcima. U takvim uvjetima, pravaška ideja je ipak preživjela, zahvaljujući pravašima entuzijastima koji se nalaze u ove tri stranke, i koji dvadeset godina njeguju, čuvaju tu ideju i održavaju je na životu.
Nazivati te ljude dezorijentiranima je krajnji bezobrazluk i licemjerje, ukoliko dolazi od čovjeka koji za sebe misli da je domoljub. HSP, HČSP i A-HSP imaju zajedno oko 500 (petsto) vijećnika, županijskih, gradskih ili općinskih, te jednoga saborskoga zastupnika. Zastupljeni smo u 16 (šesnaest) Županijskih parlamenata, u nekoliko desetaka gradova, i stotinama općina. Raspolažemo izvrsnom i brojnom stranačkom infrastrukturom, s motiviranim i domoljubno izgrađenim članstvom koje je spremno na najveća odricanja i žrtve, kako bismo zajedničkim snagama vratili pravaštvo u orbitu državne politike, a to je po našim projekcijama u prvom izbornom ciklusu oko 20 (dvadeset) mandata u Hrvatskom Saboru.
Postavljam pitanje autoru članka „Dezorijentiranost pravaških stranaka“, koje su to snage po njemu koje su „orijentirane“ i koje su se stalno bez prekida borile, a koje bi bile jače od ujedinjenih pravaša. Takve snage ne postoje, tako da ovakva „razmišljanja“ smatramo neprijateljskom djelatnošću i zavnohovskom propagandom, i u buduće se ne ćemo osvrtati na takve podvale i pokušaje razbijanja pravaškoga zajedništva. Mi smo spremni prihvatiti sve dobronamjerne pod okrilje nas pravaša, a oni koji misle da treba stvarati nove stranke, a gasiti one koje se bez prekida bore već dvadeset godina, sretno im bilo. Njihova djelatnost je direktan doprinos zavnohovcima.
Hrvatski list 1. srpnja 2010.
Josip Miljak, predsjednik HČSP-a
