Darujmo osmijeh za Uskrs
Članovi Hrvatske Čiste Stranke Prava godinama pomažu potrebitima iako samozatajni ovi ljudi vrijedni su spomena za svoja plemenita djela pa smo odlučili iznijeti u javnost na koji se način odriču svog slobodnog vremena.
Dopredsjednica Kršćanske humanitarne udruge “Putevi milosti” Vesna Knezović ponosno će kako mnogi članovi ne žele da se njihova imena javno istiću jer oni su samo ljudi koji žele pomoći onima koji ih trebaju, odlučili smo barem na slmboličan naćin spomenuti ih : Ante , Marko, Domobranka, Neda, Marija, Ivana, Vlatka, Tamara, Suzana, Julija, Hrvoje, Ljilja, Renata…
I bez obzira na to, oni su odlučili svoje vrijeme i trud posvetiti ljudima koji, privučeni ponajviše objavama na “Fejsu”, svakodnevno dolaze po pomoć u prostorije udruge u – Dugobabama. Kroz ovo svjedočanstvo naša nas sugovornica podsjeća na notornu istinu da se tri stvari ne mogu sakriti: kašalj, siromaštvo i ljubav. Ipak, ljudi se trude jer ima i nešto u onoj da je “ponos utočište siromaha”…
Svi su naši članovi, naravno, volonteri. Ima nas na desetke, a zapravo nas je – pošteno govoreći – aktivno tek nekoliko. I zlatno je pravilo da nitko od članova ne smije ama baš ništa uzeti za sebe: čak ni od stare odjeće, a kamoli hrane ili, nedajbože, novca.
Ako je netko doista u potrebi, onda može biti naš korisnik ili simpatizer, ali ne i član – strogo, ali pravedno govori Vesna Knežević, dopredsjednica Kršćanske humanitarne udruge “Putevi milosti“koja je i članica HČSP-a Split.
– Ova udruga ima sjedište u Osijeku, a ispočetka sam ja jedina servisirala šire splitsko područje; stan mi je vječno izgledao kao skladište. Onda sam se odlučila angažirati u pronalasku prostora za rad i, nakon jedne ne baš najsretnije kratkotrajne epizode u Broćancu, danas smo ovdje u Dugobabama, prostor nam je ustupila Općina Klis, gdje nam je svima (trima aktivnim članovima, nap.a.) službena adresa. Imamo u evidenciji mnogo siromašnih obitelji iz bliže okolice, a po pomoć sve češće dolaze i ljudi iz Splita.
Možda i zato što je ovdje diskretnije, ne kao u gradskim podružnicama Crvenog križa gdje se osjećaju na neki način stigmatizirano ako budu viđeni. Dođu čak i djelatnici Caritasa! Kod njih se inače ne može uzeti neograničena količina odjeće, a kod nas su ljudi slobodni napuniti i cijeli prtljažnik ako žele.
– Od Imotskog sam, iz malog mjesta Ričice, a bilo nas je osmero djece i navikli smo se i stisnuti i podijeliti među sobom što imamo. To je i neki poziv od Boga, ali nemojte puno pisati o meni; drago mi je što mogu pomoći – kazuje Vesna, koja jedina od aktivista volontera posjeduje automobil, pa uglavnom o vlastitu trošku servisira sve transfere…
A ima ih, rekosmo, sve više, pogotovo u božićno i uskršnje vrijeme pred nama su u pripremi razne akcije: prodaja suvenira ispred crkvi u široj splitskoj okolici.
– Ljudi puno traže hranu, a kako nju ponekad doslovce mi kupujemo vlastitim novcem, ne možemo je donirati bez svojevrsnog očevida. Zato nenajavljeni banemo na vrata onih koji su tražili pomoć, pa se nastojimo osobno uvjeriti treba li doista toj obitelji pomoć ili samo žele uštedjeti. Mnogi traže i novac za račune, struju, grijanje… Gotovo svi pritom spominju djecu. Kažu: “dijete mi gladuje”, “dijete mi se smrzava”, i slično.
Trenutno smo u akciji „Darujmo osmjeh za Uskrs“ koja se provodi preko društvenih mreža, štandovima pred mnogim crkvama,akciju odrađuju članovi i prijatelji Udruge.
Svi oni koji su u mogućnosti pokloniti nam svoje vrijeme dobro su došli a i oni koji na bilo koji način žele se uključit mogu to ućinit kad god požele, uvijek smo dostupni istiće Vesna.
