Dan pobjede, Oluja 5. kolovoza 1995. – 2009.
Piše: Josip Miljak
Dan pobjede, 14. obljetnica oslobođenja 10.400 km 2 ili 19% teritorija RH za samo 84 sata, briljantna je pobjeda hrvatske vojske i policije koja je zadala smrtni udarac velikosrpskoj doktrini i imperijalističkim pretenzijama na Hrvatsku, ali ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini, što je kasnije za „zelenim stolom“ poništeno u korist bosanskih Srba.
Često se može čuti da su domaći Srbi bili instrumentalizirani u svrhu rušenja hrvatske države, da su nasjeli na Miloševićevu velikosrpsku propagandu iz Beograda i zbog toga digli oružanu pobunu protiv Hrvatske.
Ali to nije istina, njima nije trebao poticaj iz Beograda, oni su jedva dočekali i samoinicijativno se pobunili protiv hrvatske države u nastajanju, a Beograd ih je naravno u svemu podupro. Isti scenarij su Hrvati već jednom doživjeli od svojih građana srpske nacionalnosti i to 1941. A ako ćemo ići još dalje, u Rakovačkoj buni 1871. ondašnji pravoslavci koje kasnije posrbiše, izdali su i ubili Eugena Kvaternika, zakopavši ga pokraj ceste.
Oluja je prekretnica i u tomu smislu, jer je većina onih koji ne mogu podnijeti nikakvu hrvatsku državu, vidjevši da je vojska tzv. Krajine u rasulu, unatoč pozivu Tuđmana da ostanu, napustila teritorij RH.
Ali na žalost, ono što nisu nikada mogli Hrvatima na bojnomu polju, naši „prijatelji“ uz pomoć domaćih izdajnika žele poništiti političkim sredstvima.
Najveća izdaja odnarođenih političara, jest prihvaćanje nadležnosti Haaga nad Olujom i Bljeskom. Tako smo došli u situaciju da se ono što po svim ljudskim i Božjim zakonima pripada svima na svijetu, pravo na obranu i oslobođenje zemlje, Hrvatima oduzima i zabranjuje. U Hrvatskom saboru, nakon što mu je oduzet atribut Državni, 2000. g. izglasano je da su Oluja i Bljesak zločinački pothvati. Na taj način opet nam se želi zamračiti povijest, želi se stvaranje hrvatske države prikazati kao čin udruženih zločinaca. Kada nam sada ovako bezočno lažu kod zdravih očiju, nama koji smo sudionici svega toga, onda samo možemo zamisliti kolika se količina zlih laži prolila na našu svijetlu i slavnu uspomenu na NDH, kada su Hrvati listom prihvatili svoju državu i borili se za nju do zadnje kapi krvi.
Nismo bolje prošli ni po onom jedriličaru koji je na splitskoj rivi držao vatreni govor kako se Haagu ne će izručiti ni jedan hrvatski general, ali taj govor je bio govor hrvatskog Jude. To se u drastičnomu obliku pokazalo kada su taj i druge Jude, po njegovu nalogu, sve sile upregnuli da se locira, identificira, uhiti i transferira naš najsvjetliji sin general Ante Gotovina. Naš heroj je utamničen, ali hvala Bogu dobro se drži. I okovan se ne predaje jer zna da je u pravu, zna da se časno borio za svoj narod a ne za izdajničke političke „elite“. On također zna i osjeća da ga njegov narod nije napustio, mi ga nismo napustili. Njegovo će ime biti zlatnim slovima upisano u hrvatskoj povijesti, a imena ovih koji su ga okovali i utamničili sramiti će se njihove vlastite obitelji.
Oluja se mora slaviti i obilježavati, ali kakve osjećaje izazivaju te proslave. Hrvati imaju pravo biti ljuti ili možda čak razočarani razvojem događaja, ali nemaju pravo klonuti duhom, nemaju se pravo predati i nemaju pravo, kako kaže Thompson, više šutjeti.
Na smijemo dozvoliti da nam pobjede pretvaraju u poraze, ali moramo se upitati jesmo li dovoljno učinili da to spriječimo.
Najbolje se vidi što narod misli kada se Oluja proslavlja u Čavoglavama, gdje se ove godine očekuje sto tisuća ljudi. A tamo gdje „slavi“ vlast, dolaze samo oni koji zbog protokola moraju. Knin sigurno zaslužuje svoju pravu proslavu, ali kao što je Thompson poručio gradonačelnici Knina, koja koalira s četnicima, da on tamo ne će slaviti dok je takva situacija, tako i mi svima poručujemo, dođite 5. kolovoza u Čavoglave.
Uskoro će doći čas kada će narod zatražiti natrag suverene ovlasti što ih je u dobroj vjeri delegirao na najobičnije izrode i prevarante.
Narod ima pravo na pobunu kada je nepravda velika i trajna, kada ne pomažu sva druga sredstva i kada nije vjerojatno veće zlo.
Braćo Hrvati, više nemamo što izgubiti osim vlastitih okova.
Dr. Milan pl Šufflay, veliki hrvatski intelektualac i pravaš, kada su ga 1921. na 3,5 godine zatvorile starojugoslavenske vlasti, rekao je da mu je svejedno, bio on u maloj tamnici ćeliji ili u velikoj tamnici Jugoslaviji u koju je zatvoren cijeli hrvatski narod.
Vjerujem da se tako sada osjeća naš junak Ante Gotovina, a i svi mi. Samo što je mala tamnica sada u Haagu a velika tamnica formalno nije više Jugoslavija, nego Euroslavija, a „smiješi“ nam se i Balkanija. Ustanimo protiv toga.
Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!
U Zagrebu, 5. kolovoza 2009
