• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Četnički spomenik u Srbu mora se žurno srušiti



Prosvjed u Srbu, 27. srpnja 2010., govor Josipa Miljka

Hrvati i Hrvatice, pozdravljam Vas u ime Hrvatske čiste stranke prava i ujedno postavljam pitanje svima nama, a i ovima gore, što se dogodilo u Domovinskom ratu, protiv koga smo mi ratovali, zašto smo ratovali i tko je uopće pobijedio. Ovaj spomenik kojim se slave pokolji nedužnih hodočasnika i svećenika i kojim se slavi tobožnji antifašizam, jest drska provokacija i pljuska svima nama, a od poraženih i antihrvatskih snaga koje raspiruju novu mržnju i polažu novo sjeme razdora i sukoba u našoj državi. Ali moram to sasvim otvoreno reći, mi od Srba drugo i ne očekujemo nego da mrze svaku hrvatsku državu, ali očekujemo od hrvatske vlade, Sabora i predsjednika države da poštuju demokratske stečevine hrvatskoga naroda koje smo mi izborili 1991, i 1995., u Oluji. A što oni rade, oni su se ovdje došli pokloniti četnicima, njihovim zločinima i na taj način oni pljuju po vlastitom narodu. To su najobičniji izdajnici, koji su zemlju doveli u ekonomski, nacionalni i moralni kolaps a sada joj žele zadati i konačni smrtni udarac, predstavljajući četnički antifašizam kao temelj hrvatske države.

Držimo da je ovime prijeđena granica našega strpljenja, da su ovim činom pale sve maske o namjerama vlasti i njihovih koalicijskih partnera, i da se ovime demistificira njihov tobožnji proeuropski put. U današnje vrijeme, kada su sve zemlje svijeta riješile svoje traume iz prošlosti, kada imamo i rezoluciju Vijeća Europe i Deklaraciju Hrvatskog sabora iz 2006., o osudi totalitarnih režima i njihovih simbola, nama se otvaraju nove rane, veliča se zločin nad Hrvatima, plasiraju se nove laži kojih smo se naslušali od 1945., do danas, i oni to zovu putem u EU. Braćo Hrvati, mi se više ne smijemo zadovoljiti pukim prosvjedovanjem, od toga nema ništa, vrijeme je za konkretne akcije. Ova vlast je sramota za Hrvatsku, ona je izdala i prodala sve što je vrijedilo, a sada nam i dušu želi prodati, kažimo toj bagri da je dosta bilo, pokucajmo im uskoro na Banske dvore.

Svi će oni nakon ovoga skupa i naših govora reći da mi ovo radimo zato što mrzimo Srbe i slične gluposti, ali to su njihove poznate i izlizane laži, oni su mrzitelji, oni svojom djelatnošću raspiruju međunacionalnu mržnju, a što bismo mi to trebali činiti, možda sve mirno promatrati, sramiti se što smo Hrvati, ispričavati se što smo ih pobijedili u ratu, kao što to čini ovaj kompozitor koji puzi po Beogradu i Republici Srpskoj, i kojemu u znak „poštovanja“ Tadić vraća pravoslavnu ikonu iz crkve u Dalju. Kada nas takvi vode mi se nemamo čemu nadati, ta kategorija za nas Hrvate od danas više ne postoji. Ostaje nam samo pouzdanje i nada u nas same, te snagu i razboritost našega naroda.

Srbi u Hrvatskoj kao manjina imaju prava koja kao takva ne postoje nigdje na svijetu, ali oni ni s time nisu zadovoljni, oni žele još. A da ta perverzija sa srpskim pravima u Hrvatskoj bude potpuna, oni su ujedno i manjina i konstitutivni politički faktor u Hrvatskoj, što nikako ne ide zajedno. Oni su manjina kada treba konzumirati manjinska prava, a politički konstitutivni element kada treba sudjelovati u državnoj vlasti. Opet nam prodaju stare srpske teze i laži, koje su na žalost podupirali i neki hrvatski političari kroz povijest, o Hrvatima i Srbima kao jednom te istom narodu, ali svejedno unatoč tomu, za Srbe kao „isti“ narod traže se stalno dodatna prava i privilegije. Srbi jedino mogu biti nacionalna manjina u Hrvatskoj, i konzumirati sva manjinska prava koja imaju Hrvati u Srbiji i ništa više. Ne pristajemo na slugansku politiku, po kojoj je stanje u Hrvatskoj dobro ako to Srbi kažu i ako su oni prezadovoljni, to se mora prekinuti. Hrvatska će biti slobodno i zdravo demokratsko društvo tek onda, kada u njoj Hrvati budu sretni i zadovoljni, a onda i svi ostali.

Naši Hrvati koji žive u Srbiji nisu pucali po Beogradu, ali unatoč tomu nemaju nikakva prava tamo. Ovakva politika najviše šteti samim Srbima, ona ne vodi njihovoj integraciji u hrvatsko društvo, nego dezintegraciji. Sve ovo ne podržava ni srpski narod u Hrvatskoj, ovo rade četnički elementi koji se nalaze u hrvatskoj vladi i kojima nije stalo do suživota i mira između Srba i Hrvata. Zbog svega, tražimo rušenje ovoga sramotnoga spomenika zločinu, tražimo rušenje i svih ostalih četničko-komunističkih spomenika po Hrvatskoj, tražimo zabranu i kažnjavanje veličanja zločina nad Hrvatima, jasnu i nedvosmislenu osudu velikosrpskih zločina umotanih u antifašizam, uklanjanje svih simbola toga zla i lustraciju i dekomunizaciju Hrvatske, te zatvaranje svih nelustriranih antihrvatskih kadrova raspoređenih u HDZ i SDP. Ukoliko se ovo ne dogodi, i Srbi konačno ne prihvate Hrvatsku kao državu hrvatskoga naroda a i kao svoju domovinu, onda uskoro možemo očekivati da će se Krvavi Uskrs 1991. slaviti kao ustanak srpskoga naroda u Hrvatskoj. Stoga pozivamo na razum dok ne bude prekasno.

Bog i Hrvati! Za Dom Spremni!

Josip Miljak, predsjednik HČSP-a