BLEIBURG
Piše: Goran Rohaček, 15. svibnja 2009.
Hrvatska čista stranka prava će i ove godine hodočastiti u Bleiburg, te ponovno položiti vijenac za više od 200 000 bestijalno ubijenih hrvatskih mučenika na bleiburškom polju i Križnom putu.
Stoga pozivamo sve Hrvate u Domovini i iseljeništvu da nam se pridruže u hodočašću u Bleiburg, kako bi dan predizborne šutnje, 16. svibnja o.g. proveli u miru i solidarnosti, te zajedničkoj molitvi za svoje mrtve.
“Bleiburg!
Vizijo vječna tragičnog usuda;
od razdrtog crven – bijel – plavog barjaka
branismo samo bijelo
za pokrov mrtvaca.
Oh, crna sjeno bijelih barjaka, ko žig sramote
kopkaš nezacijeljenu ranu
u neutješivu srcu svakog Hrvata!
Prirodna je dužnost svakoga čovjeka da iskazuje poštovanje prema svojim mrtvim srodnicima i prijateljima. Posebna je dužnost svakoga svjesnog naroda da se s ponosom sjeća svojih mrtvih sunarodnjaka koji su poginuli u borbi za slobodu i opstanak toga naroda. Takvim sjećanjem izriče se zahvalnost prema dobročiniteljima, jača rodoljublje nužno za opstanak naroda i mlađim naraštajima pokazuje put kojim i oni trebaju ići u obrani Domovine.
Od svog dolaska u današnju Domovinu pa do danas hrvatski narod je neprekidno krvario za slobodu i opstanak na rodnoj grudi. Posebno je teške borbe vodio nakon 1102., kad je izgubio potpunu državnu nezavisnost. Borio se pod raznim zastavama, u sastavu raznih vojski i na raznim bojištima. Često je bio upotrijebljen u borbi za tuđe probitke, ali se, unatoč tomu, kroz cijelu hrvatsku povijest sustavno provlači jedna nit: biti svoj na svomu i ostvariti nezavisnu hrvatsku državu. Žrtve su bile strašne i često je teško reći je li jedan događaj bio krvaviji od drugoga.
Ali, unatoč tim nedoumicama, pokolj kod Bleiburga u mjesecu svibnju 1945. i na križnim putovima koji su slijedili odmah nakon Bleiburga izdvaja se među svim hrvatskim tragedijama do danas.
Nikad u povijesti u jednom tako kratkom vremenu nije poubijano toliko Hrvata kao u Bleiburgu i na križnim putovima. Ubijano je i muško i žensko, staro i mlado. Milosrđa nije bilo ni za koga. Ubijanje je bilo svjesno i sračunato. Milovan Đilas rekao je Ivanu Meštroviću da su Hrvati morali biti poubijani da bi Jugoslavija mogla živjeti. Ovim umorstvima htjela se je, jednom zauvijek, zatrti svaka pomisao na hrvatsku državnu nezavisnost. Znači: ovo je u povijesti najčistija žrtva koja je pala u ime hrvatske državne nezavisnosti. Iako se umorstva nedužnih ljudi ne mogu opravdati nikakvim vojnim potrebama, za umorstva Hrvata kod Bleiburga i na križnim putovima nisu postojali nikakvi razlozi. Oružje je utihnulo i rat je prestao. Ti su hrvatski mučenici na vjeru predani partizanima i razoružani. Obećano je da im se ništa neće dogoditi, a onda se prema njima postupilo na najbestijalniji način. Zbog toga ta umorstva postaju još gnusnija. Ovo su sve razlozi da se te narodne tragedije posebno sjećamo.” – izvadak iz knjige Hrvatsko pravaštvo na prijelazu tisućljeća.
Bog i Hrvati! Za Dom spremni!
Dopredsjednik HČSP-a:
Goran Rohaček
Nema komentara