• Twitter
  • Facebook
  • Feed

Bleiburg, antifašistički genocid nad Hrvatima



hcspzds1
Hrvatska čista stranka prava za 70. obljetnicu Bleiburške tragedije, organizira putovanje autobusima. Mnoge podružnice putuju organizirano, a i mnogi članovi će putovati u vlastitoj organizaciji, tako da se ove godine na Bleiburgu očekuje više stotina članova HČSP-a, koji će odati dužnu počast brutalno i zločinački poubijanoj hrvatskoj vojsci i civilima. Taj najveći poslijeratni zločin u Europi proveden nad hrvatskim narodom do danas je ostao nekažnjen, a zlikovci i njihovi slijednici i danas sebe nazivaju antifašistima. Kakvo ruganje s našim mrtvima.

Iz Zagreba autobusi kreću 16. svibnja 2015. u 5,30 sati, s parkinga Cibone, zapadna strana. Molimo članove stranke dok još ima mjesta neka se prijave isključivo na brzoglase; 098-194-6710, Frano Čirko ili 095-852-1635, Siniša Spevec. Putovanje je besplatno.

„Hrvatska vlada ipak je odlučila da bi, ako Njemačka padne, bilo nerazborito nastaviti s našim vlastitim akcijama na području Hrvatske.“ (1)

„Prije prijelaza hrvatske granice stariji ljudi izlazili iz su vlaka, ljubili hrvatsku zemlju i uzimali sobom grudu zemlje za put“. (2)

„U St. Petru namještenik „Merkura“ Stahuljak, sin prof. Stahuljaka iz Zagreba, ubio je iz revolvera svoju zaručnicu Mariju Devide i onda sebe na očigled mase izbjeglica.“ (3)

„Kod Maribora, na povratku, na strijeljanje su vodili po 100 ljudi, koji su polugoli morali kopati sebi grobove te bi ih onda postrijeljali automatskim oružjem. Sljedeća grupa ih je morala zatrpati i sebi iskopati grob.“ (4)

„Kad smo stigli blizu Maribora, naša kolona je brojala 20.000 ljudi. Putem sam vidio mnogo leševa uz cestu, a pred samim Mariborom sam vidio na vlastite oči, kako su nekolicina partizana izveli iz kolone četiri mlada sveučilištarca, skinuli ih gole i strijeljali na očigled svih nas.“ (5)

„Pozvali su sve časnike i intelektualce neka se jave, javilo se oko 3.000 ljudi, odvedeni su naprijed i svi su odmah strijeljani.“ (6)

„Pučanstvo Slovenije nije nam htjelo dati ni vode, nego su neljubazno vikali da za Hrvate nema vode. Tu smo proveli deset dana i za cijelo vrijeme nismo dobivali ni vodu ni hranu, tako da je na tisuće ljudi pomrlo od žeđi i gladi.“ (7)

„Putem su partizani ubijali bez ikakvoga razloga, tako da su od straha sedmorica poludjela i bacili su se u bunar uz cestu i tako izvršili samoubojstvo.“ (8)

„Na ulazu u mariborski logor bile su pokazne table, ustaše lijevo, domobrani desno. Otišao sam na lijevu stranu.“ (9)

„Oko nas i po nama se pucalo kao da je neko veselje, iako je svaki pucanj donio po jednu smrt. Više se nismo bojali smrti. Smrt u onim danima bila je spas od patnji, koje nas još čekaju. Više nismo izgledali kao ljudi, koji imaju krv i meso, bili smo hodajući kosturi.“ (10)

Ovo su samo neka od tisuća svjedočenja koje su pod prisegom davali preživjeli mučenici Bleiburga, a koja je u svojoj knjizi „Hrvatski holokaust“, objavio J. Ivan Prcela.

Zagreb, 04. svibnja 2015.

1. Hrvatski holokaust, drugo izdanje 2005., J. Ivan Prcela. Izjava Maksa Luburića str. 43

2. Isto. Izjava, Rozarije G. Glasnović, dana pred prof. K. Draganovićem, Rim, 16. Siječnja 1955.str.248

3. Isto, str. 249

4.5.6. i 7. Izjava N.G. Fermo, Italija, 20. listopada 1945. str.255

8. Isto, str. 256

9. Ivan Škoro, 18 godišnji vojnik PTS-a, Cremona, o Božiću 1958., izjava dana pred prof.dr. Milanom Simčićem, str. 259

10. Isto, str. 262