50 GODINA OD DONOŠENJA “DEKLARACIJE O POLOŽAJU HRVATSKOG JEZIKA”
Deklaracija o položaju hrvatskog jezika
Jezik nije samo sredstvo sporazumijevanja,jezik je dom, jezik je domovina i onda kada je nema, jezik je identitet, osobna karta svakog naroda. Mnogi pravaški književnici kao npr. K.Š.Đalski, Eugen Kumičić pisali su o važnosti hrvatskog jezika i suprotstavljali se germanizaciji, talijanizaciji i mađarizaciji. Antun Gustav Matoš hrvatski jezik naziva „ovaj jezik ubavi“ u svojoj poznatoj pjesmi „Gospa Marija“. Zbog zalaganja za hrvatski jezik trpjelo se, gubilo položaj, išlo u zatvor.
Danas je hrvatski jezik i bogatstvo njegovih dijalekata ugroženo pred naletima engleskog jezika, nemara medija i neznanja govornika u javnom prostoru.
17.ožujka navršava se 50 godina od donošenja „ Deklaracije o položaju hrvatskog jezika“ koju su potpisali ugledni jezikoslovci, književnici, ustanove poput Matice hrvatske i Instituta za lingvistiku, a podržale mnoge ugledne osobe iz javnog i kulturnog života.
Deklaracija je ukazala na neravnopravan položaj hrvatskog jezika u odnosu na Novosadski dogovor, odnosno na nedorečenost „srpskohrvatskog i hrvatskosrpskog“ jezika. Posljedica tog dogovora je bilo nametanje srpskog jezika. Kao neotuđivo pravo svakog naroda isticano je pravo na naziv jezika hrvatskog naroda – hrvatski jezik.
Još je 1944. godine knjževnik Vladimir Nazor govorio o prevladavajućem srpskom jeziku u vojsci i javnim službama, a na to su upozoravali mnogi istaknuti jezikoslovci.
Među potpisnicima su bili : Miroslav Krleža, Vlatko Pavletić, Dalibor Brozović, Tomislav Ladan. Protivnik Deklaracije bila je unitaristička struja na čelu s Milošem Žankom. Posljedica Deklaracije bile su mnoge čistke, ostavke i otpuštanja „nepodobnih“. Zaustavljene su mnoge znanstvene karijere.
Ipak Deklaracija je bila tek početak, jer su događaji išli prema 1971. – prema Hrvatskom proljeću.
Bog i Hrvati! Za dom spremni!
HČSP
