114. obljetnica osnutka Čiste stranke prava
22. listopada 2009.
Povodom dolaska cara Franje Josipa u Zagreb, hrvatska mladež nezadovoljna vladavinom Khuena Herdervarya, 16. listopada 1895. na Jelačićevom trgu pali mađarsku zastavu. Taj čin osudili su većina hrvatskih političara, no ne i napaćeni hrvatski narod. Među onim političarima koji su osudili paljenje zastave, našao se i dio članova Stranke prava predvođeni predsjednikom kluba stranke u Zagrebu, Franom Folnegovićem. On, naime, bez odobrenja i znanja vrhovništva stranke, na gradskoj skupštini Grada Zagreba javno osuđuje taj čin. Pošto to nije bio prvi put da Folnegović skreće sa pravaškog pravca, dio pravaša predvođeni dr. Ante Starčevićem, napušta stranku, te 22. listopada 1895. osniva Čistu stranku prava. Čisti pravaši su iz Stranke prava istupili sa slijedećom izjavom:
“Slavnom predsjedničtvu kluba stranke prava u Zagrebu.
U poslednje doba bivaju u stranki prava stvari, koje ne odobravasmo niti odobriti možemo, koje smatrasmo za škodljuve svetoj stvari, za koju radismo i raditi hoćemo.
Isključivati najstarie, radine i verne drugove od znanja važnih raspravah središnjeg odbora i njegovih zaključah;
proglašivati biskupa Štrosmajera za protektora naše stranke te mu izvješćivati o njezinu radu sve to bez znanja, jest čin, koji ruši ugled, jakost stranke i za koji mi odgovornost preuzeti nemožemo i nećemo;
i kon što je predsednik kluba stranke prava u Zagrebu, g. Fran Folnegović u poslednjoj skupštini zagrebačkoga gradskoga zastupstva u ime stranke prava odsudio delo zagrebačkih sveučilištnih gradjanah na Jelačićevom trgu, makar oni nisu ništa uradili proti posvećenoj osobi vladara, dinastii ili monarkii, i pridružio se u tome protivnoj političkoj stranki, koja radi proti neodvisnosti i celokupnosti Hrvatske – to mi podpisani ovime izstupamo iz kluba stranke prava u Zagrebu te izjavljujemo da se ujedno ustrojavamo kao posebni klub čiste stranke prava.
U Zagrebu 22. listipada 1895.
Ante Starčević.
Evgenij Kumičić.
Dr. Josip Frank.
Dr. Mile Starčević.”
Za razliku od zagrebačke, Stranka prava u Dalmaciji čvrsto staje u obranu hrvatske mladeži, te im daje punu potporu. Oni u svojoj rezoluciji između ostalog kažu:
“Skupština izriče uzhitno priznanje hrvatskoj mladeži, narodnoj diki i pouzdanici na njezinom otačbeničkom ponašanju prigodom boravka N. V. hrvatskog kralja u Zagrebu, pozdravljajući zanosom saučešćem i udivljenjem plemenite žrtve koje trpe zbog spaljenja magjarske zastave.”
Folnegovićeva Stranka prava sve više poprima jugoslavensko obilježje, 1905. ulazi u Hrvatsko-srpsku koaliciju i 1910. neslavno nestaje, izdavši pravaška načela. Čisti pravaši opravdavaju riječ “čista” u imenu stranke, nastavivši provoditi čistu pravašku politiku za boljitak hrvatskog naroda. Nakon smrti dr. Ante Starčevića, na čelo Čiste stranke prava dolazi dr. Josip Frank. Njegovu čistu pravašku politiku ukratko najbolje opisuje zaključak iz 1907. sa opće skupštine Starčevićeve hrvatske stranke prava (Čista stanka prava):
“Obća skupština Starčevićeve hrvatske stranke prava
…
izrazuje poimence najviše napadnutomu i izloženomu predsjedniku stranke dru. Josipu Franku svoje povjerenje, pa ga poziva, da preko svih navala predje na daljnji uztrajni rad u duhu temeljnih načela slavnoga Ante Starčevića, kako ih je i do sada na korist stranke i hrvatskoga naroda uzorno provadjao.”
Nažalost, povijest se ponavlja, a u hrvatskoj politici opet prevladavaju ljudi koje je zahvatio “Folnegovićev sindrom”. Opet je Hrvat podređen strancu, opet se prodaje nacionalno blago, opet se Hrvatskom viju zastave onih koji iskorištavaju hrvatski narod, a domoljublje je opet postalo zločin. No, ipak ima i onih koji i dalje rade u skladu s pravaškim načelima i idejama prvih čistih pravaša. Hrvatska čista stranka prava je od svoga osnutka do dana današnjega bila na braniku dostojanstva, časti, morala i tradicije hrvatskoga naroda. Na tom braniku će i ostati!
Bog i Hrvati!
Frano Čirko, predsjednik Mladeži HČSP-a
Nema komentara